Šahdulova grobnica

32°34′18″N 74°05′4.5″E Šahdulova grobnica je monumentalna grobnica u pakistanskom gradu Gudžratu^[1] posvećena sufijskom svecu Šahduli, koji je u njoj sahranjen. Grobnica se nalazi oko 0,5 km istočno od historijskog centra grada prema rijeci Čenabu. Karakteristična je po svojoj zelenoj kupoli i najveća je u gradu. Šahdula, sufijski svetac porijeklom iz Sialkota živio je na prijelazu iz 16. u 17. vijek i poslije smrti bio je sahranjen u Gudžratu.^[1] Ondje se bavio dobrotvornim radom, učenjem, savjetovanjem i gradnjom mostova, džamija i karavansaraja, što je kumovalo rapidnom rastu grada.^[2] Najznačajnija njegova ostavština je osnivanje sirotišta za djecu s mikrocefalijom, koje je primalo nove pacijente sve do 1969.^[1] Zbog fizičkog izgleda lokalno stanovništvo naziva ih čuhama ili ljudima-miševima (pandž. ਚੂਹਾ, urdu: چوہا, čūhā: miš; štakor)^[1] i uz njih se vežu razne historijske i urbane legende.^[2] Prema starim legendama, neplodne žene odlazile bi u Gudžrat na hodočašće i tražile od Šahdule da moli za njih, nakon čega bi prvorođenčad bila djeca-miševi koju bi ostavljali u sirotištu.^[2] Kasnije, tokom 20. vijeka pojavile su se špekulacije da se u sirotištu zdravoj djeci na glavu stavljaju metalne ili glinene obloge i namjerno ih se deformira, kako bi kasnije ostvarivali veću samilost prilikom ulične prošnje.^[2] Takva teorija temelji se na etnografski ovjerenoj, ali anakronističkoj praksi iz 12. vijeka,^[1] a koristila ju je britanska kolonijalna vlast s ciljem suzbijanja utjecaja sufizma u regiji.^[2] Međutim, u novije vrijeme takvo nešto nikad nije dokazano,^[1] ali se bez obzira i u 21. vijeku nastavlja širiti masovnim medijima.^[1] U stvarnosti, pacijenti u sirotištu boluju od mikrocefalije,^[1] bolesti kojom je zahvaćeno 2 – 2,5 % populacije Pakistana.^[3] Drugi britanski mit, također korišten sa svrhom Šahdulove diskreditacije, glasi da je mistik prihvaćao pacijente s isključivom namjerom njihovog izrabljivanja i koristoljublja.^[2]