Zapadnoslavenski jezici

U zapadnoslovenske jezike spada poljski i neki ostaci od lektičkih jezika (kašupski i njegova prastara verzija slovinski), donjelužički i gornjelužički (koji se zovu i Wendish), češki i slovački. Više od 40 mil. ljudi govori poljski, većinom u Poljskoj te ujedno u krajevima Češke, SAD-a i Kanade. Osnovni dijalekat poljskog je velikopoljski (na sjeverozapadu), malopoljski (na jugoistoku), šleski i mazovski (sličan kašupskom). Slovinski pripada sjevernoj grupi kašupskih jezika. Kašupski dijalekti, zajedno sa slovinskim se smatraju ostacima pomeranijskih jezika koji su pripadali lektičkoj grupi. Lektička grupa je isto uključivala i polapski jezik kojega su govorili do 17. i 18. vijeka Sloveni u okolini rijeke Elbe (Laba). U to doba je već bio napisan rječnik i zapisani neki izrazi na tome jeziku.

Zapadnoslavenski
Geografska distribucija:	— Istočna Evropa
Genetska klasifikacija:	Indo-evropski  Baltoslavenski   Slavenski    Zapadnoslavenski
Podjele:	Češko-slovački Lehitski Lužičkosrpski
ISO 639-5:	zlw
Slavic europe.svg

Polapski jezik se graničio sa sorbijskim dijalektima koje govore Lužički Srbi na istoku Njemačke. Gornjelužički dijalekat je baza za pismo a ostaci donjelužičkog se govore i u regiji Mužakova. Na razvoj donjolužičkoga je veći utjecaj imao poljski, a na gornjolužički više je utjecao češki.^[1]

Češki se govori u Bohemiji, Moraviji i Šleziji. Pisani jezik je zasnovan na centralnom bohemijskom dijalektu koji se govori u regiji Praga. Slovačko pismo je zasnovano na bazi centralnog slovačkog dijalekta koji je govoren sredinom 19. vijeka. Zapadni slovački jezici su bliski sa moravijskim dok su istočni bliski sa poljskim i ukrajinskim.

Zapadnoslavenski jezici na Wikimedijinoj ostavi

1. „Slavic Languages and Literatures”. Slavic Cataloging Manual. Pristupljeno 26. lipnja 2024. »Linguistically, Lower Sorbian is more closely related to Polish, while Upper Sorbian is closer to the Czech and Slovak language group.«