Vladimir Bakarić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vladimir Bakarić (Velika Gorica, 8. mart 1912. - Zagreb, 16. januar 1983.) hrvatski komunist i političar u socijalističkoj Jugoslaviji, neformalni gubernator Hrvatske, koji je punih 40 godina bio najmoćniji političar u Hrvatskoj.[1]
Vladimir Bakarić | |
---|---|
Mandat prosinac 1953. – prosinac 1963. | |
Premijer(i) | Jakov Blažević Zvonko Brkić Mika Špiljak |
Prethodnik | Zlatan Sremec |
Nasljednik | Ivan Krajačić |
Mandat 14. travnja 1945. – prosinac 1953. | |
Prethodnik | Pavle Gregorić |
Nasljednik | Jakov Blažević |
Mandat 1948. – svibanj 1969. | |
Premijer | On sam Jakov Blažević Zvonko Brkić Mika Špiljak Savka Dabčević-Kučar |
Predsjednik | Vladimir Nazor Karlo-Gašpar Mrazović Vicko Krstulović Zlatan Sremec On sam Ivan Krajačić Jakov Blažević |
Prethodnik | Đuro Špoljarić |
Nasljednik | Savka Dabčević-Kučar |
Rođenje | 8. ožujka 1912. Velika Gorica, Hrvatska (tada Austro-Ugarska) |
Smrt | 16. siječnja 1983. Zagreb, Hrvatska (tada SFR Jugoslavija) |
Politička stranka | SKJ |
Supružnik | Marija Šoljan Bakarić |
Zanimanje | pravnik |
Vjera | ateist |
Zbog slabog zdravlja i obazrivosti u javnim nastupima, stekao je nadimke Svileni i Mrtvac,[2] zato je vrlo rano odustao od visokih državničkih dužnosti, i manje više radio kao čovjek iz sjene na ideološkim partijskim pitanjima.
Vladimir Bakarić je nakon Drugog svjetskog rata, uz Edvarda Kardelja bio je predvodnik reformističke frakcije u jugoslavenskoj partiji, - takozvanih liberala - boraca za Samoupravni socijalizam. Grupe koja je omogućila Privrednu reformu 1964., pad Aleksandra Rankovića 1966., Hrvatsko proljeće i Ustav iz 1974. na osnovu kojeg su sve jugoslavenske republike kasnije stekle samostalnost.[2]