![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e2/Sigillum_Universitatis_Ludovico-Maximilianeae.svg/langsh-640px-Sigillum_Universitatis_Ludovico-Maximilianeae.svg.png&w=640&q=50)
Univerzitet Ludwig Maximilian u Münchenu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Univerzitet Ludwig Maximilian u Münchenu (nem. Ludwig-Maximilians-Universität München, lat. Universitas Ludovico-Maximilianea Monacensis), kolokvijalno poznatiji kao Univerzitet u Münchenu ili LMU, je javni istraživački univerzitet u Münchenu u južnoj nemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. Osnovan kao Univerzitet u Ingolštatu 1472. godine od vojvode Ludviga IX Bavarskog institucija je šesti najstariji univerzitet u Nemačkoj koji funkcioniše bez prekida u radu. 1800. godine univerzitet je premešten iz Ingolštata u Landshut odlukom kralja Maksimilijana I Bavarskog kada je grad u vreme Napoleonskih ratova bio ugrožen od strane snaga Prve Francuske Republike, pre nego što je premešten na današnju lokaciju 1826. godine odlukom kralja Ludviga I Bavarskog. Univerzitet je zvanično poneo ime Ludwig-Maximilians-Universität 1802. godine u čast kralja Maksimilijana I Bavarskog i Ludviga IX.[2]
Univerzitet Ludwig Maximilian u Münchenu | |
---|---|
Ludwig-Maximilians-Universität München LMU | |
lat. Universitas Ludovico-Maximilianea Monacensis | |
![]() | |
![]() | |
Historija | |
Osnivanje | 1472. |
Bivši naziv | Univerzitet Vojvodstva Bavarske u Ingolštatu |
Studenti | |
Broj studenata – diplomci | 51.606 (zimski semestar 2018/19)[1] 6.667 (bez Univerzitetske klinike, 2021.) 16.049 (sa Univerzitetskom klinikom, 2021.) |
Lokacija | |
Sedište – grad – pokrajina – savezna država – država | München Gornja Bavarska ![]() ![]() |
Službene stranice | |
www.lmu.de |
LMU je danas drugi najveći univerzitet u Nemačkoj po broju studenata sa otprilike 17% studentske populacije koju čine inostrani studenti. U zimskom semestru 2019/20. godine upisivalo ga je više od 52.000 studenata. 2018. godine ukupni budžet institucije iznosio je 734,9 miliona evra bez univerzitetske bolnice, a sa njom približno 1,94 milijarde evra.[3] Do 2020. institucija je kroz svoju istoriju bila direktno povezana sa 43 dobitnika Nobelove nagrade. Među njima su Wilhelm Röntgen, Max Planck, Werner Heisenberg, Otto Hahn i Thomas Mann. Značajni bivši studenti, nastavnici i istraživači uključuju papu Benedikta XVI, Rudolfa Peierlsa, Josefa Mengela, Richarda Straussa, Waltera Benjamina, Josepha Campbella, Muhammada Iqbala, Marie Stopes, Wolfganga Paulija, Bertolta Brechta, Maxa Horkheimera, Karla Loewensteina, Carla Schmitta, Gustava Radbrucha, Ernsta Cassirera, Ernsta Blocha i Konrada Adenauera. LMU nosi prestižnu titulu "Univerziteta izvrsnosti" u okviru Inicijative za izvrsnost nemačkih univerziteta i član je grupe German U15 e.V. kao i Lige evropskih istraživačkih univerziteta.