Uldin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Uldin (lat: , umro 412. god.) je bio jedan od najmoćnijih hunskih poglavara koji su živeli severno od Dunava u periodu koji je prethodio Atilinom uzdizanju, a za vreme vladavine istočnorimskih (vizantijskih) careva Arkadija (395.-408.) i Teodosija II. (408.–450.).
Uldin je prvo postao poznat među Rimljanima u decembru 400. godine kada je porazio odmetnutog carskog vojskovođu Gota Gajnu, odrubio mu glavu i poslao je u Carigrad Arkadiju kao poklon. Zauzvrat, car mu je poslao bogate darove i ponudio status rimskog saveznika. Šest godina kasnije (406.), Uldin je lično, zajedno sa svojim saveznicima Skirima, otišao u severnu Italiju i pomogao zapadnorimskom vojskovođi Stilihonu da odbrani stari centar carstva od gotskog kralja Radagajsta.
Najposle, Uldin je pokušao za svoj račun da napadne rimske teritorije u Meziji 408., kada je na hiljade njegovih germanskih saveznika poginulo ili palo u rimsko zarobljeništvo. Uldinovi najbliži sledbenici su usred primamljivih darova i obećanja prebegli na rimsku stranu, a on sam je bio primoran da se povuče. Preživele Skire carske vlasti su naselile kao kolone u Maloj Aziji.
Uldin je umro 412. godine, i Huni su se nakon toga podelili u tri posebne grupe.