![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b0/Topli%25C4%258Dki_ustanak_spomenik.jpg/640px-Topli%25C4%258Dki_ustanak_spomenik.jpg&w=640&q=50)
Toplički ustanak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Toplički ustanak 1917. godine (poznat i kao ustanak na jugu Srbije[2] ili narodna buna[3]) je bio srpski ustanak protiv bugarske i austrougarske okupacije za vreme Prvog svetskog rata. To je bio jedini "ustanak iza frontova"[2], odnosno jedini ustanak u nekoj državi okupiranoj od Centralnih sila tokom celog Prvog svetskog rata.[4]
Toplički ustanak | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Prvog svetskog rata | |||||||||
![]() Spomenik palim Topličanima u Prokuplju | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
![]() |
![]() ![]() ![]() | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() | ||||||||
Snaga | |||||||||
5.000–15.000 ustanika | oko 30.000 austrougarskih i bugarskih vojnika | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
ubijeno oko 20.000 ljudi (2.500–3.000 boraca, ostalo civili) |
Ustanku je prethodilo četovanje, a nastavilo se i po njegovom ugušenju.[2] Izbijanju ustanka doprinelo je više činilaca, a na prvom mestu brutalan režim u okupiranim oblastima.[4] Neposredan povod ustanka je mobilizacija koju su bugarske vlasti htele da izvrše na teritoriji Toplice.[5]
Masovni ustanak je trajao od 24. februara[1] do 25. marta 1917. godine. Ustanička vojska od petnaestak hiljada boraca sručila se u rano proleće 1917. godine sa planina u ravnice i okupatorske garnizone, zarobila oko hiljadu bugarskih vojnika i oslobodila veliki deo južne Srbije.[6] Najveće borbe su vođene u dolini južne Morave, na Kopaoniku i na severu Kosova. Bilo je borbi i u drugim delovima Srbije. Da bi ugušile ustanak, centralne sile su morale sa frontova na Soči i Solunu povući čitave divizije.[6]
Opštim narodnim ustankom je stvorena takozvana "Toplička slobodna republika", koja je trajala mesec dana.[7] Obuhvatala je teritoriju Toplice, Jablanice, Jastrepca, istočnih i srednjih predela Kopaonika. Mnoge žene su pomagale ustanak i imale su u njemu bitnu ulogu.[8] Paralelno sa ustankom u Srbiji, vođene su komitske borbe u okupiranoj Crnoj Gori. Vojni rezulatati ustanka su bili uništavanje neprijateljske žive sile, odvajanje divizija sa savezničkih frontova, sprečavanje regrutacije za bugarsku vojsku, sprečavanje rekvizicije, dezorganizacija okupatorske vlasti i presecanje važnih arterija kao što su pruge Beograd — Solun i Beograd — Sofija, koje su vezivale centralne sile među sobom i sa frontom.[6]
Ofanzivom centralnih sila i strahovitim represalijama u proleće 1917. godine "toplička država" je slomljena. U samom topličkom okrugu do temelja je uništeno pedeset pet sela.[6] Uprkos svemu, preostale ustaničke čete su nastavile borbe. Tokom ustanka došlo je do sukoba ustaničkih vođa Koste Vojinovića Kosovca, koji je organizovao ustanak, i Koste Milovanovića Pećanca, kojeg je poslala srpska Vrhovna komanda da preuzme vodstvo. Neki smatraju da je njihov sukob "odsjaj sukoba Crne (Apisove) i Bele (kraljeve) ruke".[7]
Do jeseni 1917. godine komitske čete su nastavile borbe širom Srbije. U jesen 1917. godine Toplički ustanak je konačno ugušen u krvi: okupatorski vojnici, najviše bugarski, ubijali su ne samo poslednje učesnike pobune, nego i žene, decu, starce.[7]
Pre oslobođenja Srbije poginule su mnoge ustaničke vođe, između ostalih vođa ustanka Kosta Vojinović, stari komita Uroš Kostić, pop Dimitrije Dimitrijević, profesor Jovan Radović, kapetan Milinko Vlahović, student Toško Vlahović i brojni drugi. Preživeo je samo vojvoda Kosta Pećanac, koji se povukao iz ustanka.[9]