Teofilatto I od Tuscola
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teofilakt I (italijanski: ; prije 864 – 924/925) bio je srednjovjekovni grof Tuskuluma (latinski: ; italijanski: ), koji je oko 905. postao de facto vladar Rima i njime upravljao do smrti, a čiji je klan, poznat kao Tusculani, kasnije dominirao papinstvom u dva navrata - početkom 10. vijeka u doba tzv. saeculum obscuruma, te u prvim decenijama 11. vijeka.
Teofilaktova porodica je ime dobila po gradiću u blizini Rima (poznatom kao Ciceronovo omiljeno odmorište u antičko doba), koji je početkom 10. vijeka postao utvrđeni zamak. Teofilakt se u dokumentima prvi put spominje 901. kao palatin iudex na dvoru italijanskog kralja i rimsko-njemačkog cara Luja III Slijepog. Kao ličnost od njegovog povjerenja je ostao u Rimu poslije carevog odlaska u Provansu. Godine 904. je igrao važnu ulogu u svrgavanju antipape Kristofora. Teofilakt je sklopio savez sa spoletskim vojvodom Albericom I te je njihovom voljom novim papom postao Sergije III. Igrao je važnu ulogu i u izborima njegovih nasljednika, odnosno upravo njemu se pripisuje izbor Anastazija III, Landa i, na kraju Ivana X. Jedne je godine vršio drevnu rimsku službu konzula, ali se kasnije navodio tek kao senator.
Bio je oženjen za Teodoru, s kojom je imao dvije kćeri - Maroziju, koja se bila udala za Alberica, te Teodoru. Kroničar Liutprand Kremonski navodi da je Teodora, kojoj je, kao jedinoj ženi u rimskoj historiji dao titulu senatora, bila prava vlast, odnosno da je svog muža natjerala da njenog ljubavnika Ivana X proglasi za papu. Kasniji historičari su prema tim navodima skeptični.
Jedan ogranak Teofilaktovih potomaka je danas poznat kao porodica Colonna.