Srčani zastoj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Srčani zastoj[1] ili klinička smrt (lat. Institio cordis) je nagli prestanak normalne cirkulacije krvi usled nemogućnosti srca da se pravilno kontrakuje tokom sistole.[2]
Srčani zastoj | |
---|---|
lat. | Institio cordis |
EKG koji prikazuje ventrikularnu fibrilaciju | |
Specijalnost | Kardiologija, Urgentna medicina |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | I46 |
ICD-9 | 427.5 |
Srčani zastoj se razlikuje od srčanog udara, gde je prisutan poremećaj dotoka krvi u srčani mišić, iako srčani udar može biti uzrok srčanog zastoja.
Zaustavljena cirkulacija sprečava dostavljanje kiseonika u tkiva organizma. Cerebralna hipoksija, ili nedostatak kiseonika u mozgu, izaziva gubitak svesti i prestanak disanja, ponekad uz preostalo agonalno disanje. Povreda moždanih tkiva je verovatna u slučajevima zastoja srca dužim od 5 minuta,[3] iako neke nove procedure mogu da produže ovo vreme (indukovana hipotermija).[4][5] Da bis se poboljšale šanse za preživljavanje i oporavak neuroloških funkcija od najvećeg značaja je brza intervencija.[6]
Srčani zastoj je urgentno stanje kod kojeg je izvestan postotak pacijenata moguće povratiti u normalno stanje, ako je medicinska intervencija brza. Kada srčani zastoj dovede do smrti, ova pojava se naziva iznenadna srčana smrt.[2] Primarni oblik prve pomoći kod ovog stanja je mehanička stimulacija srca i disanja koja održava cirkulaciju do trenutka kada bude dostupna potpunija medicinska pomoć. Ona će zavisiti od vrste poremećaja, stanja srčanog ritma, i najčešće se sastoji od srčane defibrilacije ili primene medikamenata.