Satana ili Sotona (hebr. שָּׂטָן satan - neprijatelj, protivnik, tužitelj;[1] arap. šajtan) je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla u abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam). On donosi zlo i iskušenje i poznat je kao obmanitelj koji vodi čovječanstvo ka stranputici.[2][3]
Neke verske grupe smatraju da je nastao kao anđeo koji je imao veliku pobožnost i ljepotu, ali je pao zbog oholosti, zavođenja čovječanstva na put neistine i grijeha i ima moć u palom svijetu. U Hebrejskoj Bibliji Satana je prvenstveno tužilac ili protivnik. U nekim kasnijim jevrejskim spisima i Novom zavjetu, Satana se opisuje kao zlonamjerniji entitet suprotan Bogu, takođe nazivan i đavolom.
Iako je Satana uopšteno viđen kao negativna figura, neke grupe imaju drugačije viđenje. U teističkom satanizmu, Satana se smatra božanstvom koje se obožava ili poštuje. U Lavejovom satanizmu, Satana je simbol vrlina i slobode.[4][5]
Tokom istorije, predstava Satane je služila za demonizaciju raznih pojedinaca i društvenih grupa.[6]
Imena
Obično poznat je kao vrag ili đavo, gospodar tame, Belzebub, nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U Novom zavetu, Isus Krist ga zove knez ovoga svijeta.[7]
U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. إبليس) ili Šejtan (arap. شيطان), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada.
Lik
U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, prikazan je kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće.
Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili.
Poreklo Satane
Elejn Pejgels u svojoj knjizi Poreklo Satane istražuje istorijski i društveni kontekst u kojem je nastao lik Satane, i zaključuje da je lik satane krajnje negativna predstava neprijatelja ili "drugog". Ona smatra da satanske figure su izronile iz haosa Palestine prvog veka nove ere, gde je hrišćanski pokret počeo svoj rast.[6] Upotrebljavajući Satanu da predstavimo neprijatelje mi dajemo sukobu specijalno moralno i religijsko tumačenje. Prema tom tumačenju, mi smo na Božjoj strani, a „oni" su Božji - i naši - neprijatelji.[6]
Izvori
Povezano
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
