Siromaštvo stimulusa
From Wikipedia, the free encyclopedia
U lingvistici, siromaštvo stimulusa (eng. poverty of stimulus) je tvrdnja da je gramatika prirodnog jezika nenaučljiva s obzirom na relativno ograničenje podataka dostupnih deci koja uče jezik i stoga je ovo znanje dopunjeno nekom vrstom urođene jezičke sposobnosti.
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interne poveznice. Pogledajte kako uređivati članak i dodavati poveznice, kliknite na link uredi i dodajte ih, nakon čega možete ukloniti ovaj šablon. |
![]() | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Nativisti tvrde da su ljudska bića rođena sa specifičnom reprezentativnom adaptacijom za jezik koji i doprinosi i ograničava njihovu sposobnost da usvoje određene vrste prirodnih jezika tokom njihovog kognitivnog razvoja i jezičkog sazrevanja. Argument se sada generalno koristi da podrži teorije i hipoteze generativne gramatike. Termin „siromaštvo stimulusa“ skovao je Noam Čomski u svom delu Pravila i predstave. Ova teza je nastala od nekoliko radova Čomskog na temu usvajanja jezika. Argument je dugo smatran kontroverznim na polju lingvistike formirajući podlogu za teoriju o univerzalnoj gramatici. Argumenti koji podržavaju siromaštvo stimulusa ne pokušavaju da se pozivaju na urođene principe u zamenu za učenje apelata univerzalne gramatike.