![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Syrian_Civil_War_map_%2528November_24%252C_2023%2529.svg/langsh-640px-Syrian_Civil_War_map_%2528November_24%252C_2023%2529.svg.png&w=640&q=50)
Građanski rat u Siriji
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sirijski građanski rat (arapski: الحرب الأهلية السورية) ili Sirijska kriza (arapski: الأزمة السورية) je trenutni oružani sukob koji se od proljeća 2011. vodi u Siriji, okvirno između snaga vlade predsjednika Bašara al-Asada na jednoj i više skupina pobunjenika na drugoj strani. Ubrzo nakon njegovog izbijanja, u rat su se umiješale sve regionalne sile (Iran, Izrael, Saudijska Arabija i Turska), evropske velesile (Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo), te Sjedinjene Države i Rusija, zbog čega je poprimio dimenziju posredničkog sukoba. Dvije glavne međunarodne frakcije su provladina na čelu s Moskvom i Teheranom, dok su na protivničkoj pobunjeničkoj strani zapadne i zaljevske zemlje. Uloga nekih drugih aktera, poput Katara, Turske, Iraka i Rožave, varirala je tokom rata ili je miješanog tipa.
Građanski rat u Siriji | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Vojna situacija u Siriji: Sirijska vlada Pobunjeničke snage Kurdi ISIL | ||||||||
| ||||||||
Sukobljene strane | ||||||||
![]() Oružane snage Sirije: • Sirijska ratna mornarica • Sirijska ratna avijacija • Sirijska republikanska garda Šabiha ![]() Vojna podrška: ![]() ![]() Politička podrška: ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]()
Ekonomska i vojna pomoć: |
![]()
Rožava - Kurdski Vrhovni Savet
Vojna pomoć:
| ||||||
Komandanti i vođe | ||||||||
![]() Predsednik Sirije ![]() Premijer ![]() Premijer (23. jun 2012. - 6. avgust 2012.)[20] ![]() Ministar odbrane ![]() Ministar odbrane (avgust 2011. - jul 2012.) ![]() Načelnik generalštaba ![]() Komandant Republikanske garde Sirije ![]() Zamenik ministra odbrane (septembar 2011. - jul 2012.) ![]() Ministar za nacionalnu bezbednost ![]() Uprava političke bezbednosti ![]() ministar unutrašnjih poslova ![]() Ministar spoljnih poslova ![]() Šef obaveštajne službe (do jula 2012.) ![]() zamenik predsednika (do jula 2012.) ![]() komandant Kodsa |
![]() Predsednik sirijskog nacionalnog veća ![]() Bivši predsednik SNV (avgust 2011. - jun 2012.) ![]() Komandant Slobodne armije Sirije ![]() Komandant Visokog vojnog saveta Slobodne armije Sirije ![]() Načelnik generalštaba Slobodne armije Sirije ![]() Vođa Muslimanskog bratstva ![]() Vođa saveta poverenika revolucije ![]() Komandant bataljona Faruk ![]() Zamenik predsednika Sirije (mart 1984. - jun 2005.) ![]() Komandant Livaa el Uma[21] |
![]()
| ||||||
Snage | ||||||||
![]() 110.000[22] ![]() 10.000 oko 11000 oklopnih vozila preko 4800 artiljerijskih oruđa 1130 samohotki 500 VRL preko 4200 PVO sistema oko 750 aviona oko 210 helikoptera |
![]() 50.000 [23] |
![]() 35,000 [24] |
Uzroci sukoba su višestruki i dijele se na interne i eksterne. Unutrašnji uključuju političke, ideološke i etničko-vjerske podjele, ekonomske i društvene probleme, a vanjski su val Arapskog proljeća, snabdijevanje pobunjenika oružjem i opremom, te prelijevanje sukoba iz susjednog Iraka. Ključan uzrok izbijanja oružanog krvoprolića predmetom je oprečnih i pojednostavljenih tumačenja dva sukobljena tabora. Pobunjenički odnosno zapadni tvrdi da se radi o reakciji na vojno-policijsko gušenje mirnih prosvjeda, autoritativnu vlast i kršenje ljudskih prava. Kritičari ovih interpretacija ističu da su se među pobunjenicima ponajviše profilirale radikalne sunitsko-islamističke i takfirijske frakcije, daleke od demokratskih načela, te da se velik broj demonstranata nakon izbijanja krvoprolića zapravo priključio vladinoj strani. S druge strane, službeni Damask sa saveznicima inzistira da je oružana pobuna potaknuta i orkestrirana izvana, što je isto kritizirano uz opaske da pobunjenici nisu mogli brzo i lako zauzeti brojne urbane centre bez potpore lokalnog stanovništva. Na globalnom planu, najviše se ističe geostrateški položaj Sirije kao mediteranske saveznice istočnjačkih sila, karike u planiranim energetskim projektima, te njen odnos prema regionalnim silama.
Početne vojne operacije od 2011. vođene su između vladine Sirijske arapske armije i formacija tzv. Slobodne sirijske armije, s bazama u susjednim državama. Glavna pobunjenička žarišta bila su područja oko Homsa, Hame i Damaska u unutrašnjosti zemlje, tradicionalno naklonjenih Muslimanskom bratstvu, odnosno granične zone uz Tursku, Izrael i Jordan, država iz kojih su dobivali direktnu pomoć. Godine 2013. dolazi do raskola među pobunjenicima i primat preuzimaju salafističke grupe udružene u Islamski front, dok se istovremeno na sjeveru zemlje formira etnički kurdska autonomija Rožava. Godine 2014. dolazi do saveza salafističko-džihadističkih sirijskih i iračkih grupa koje uspostavljaju Islamsku Državu Iraka i Levanta (ISIL) i brzo zauzimaju velika, ali slabo naseljena područja istočne Sirije i zapadnog Iraka. Iste godine intervenciju protiv ove grupe započinju SAD sa saveznicima, uz odobrenje službenog Bagdada odnosno protivljenje Damaska. Relativnu pat-poziciju na terenu 2015. mijenja ruska intervencija i tokom sljedeće tri godine ISIL biva poražen, vladine snage vraćaju većinu teritorija, a istočno od Eufrata kontrolu preuzima Rožava uz pomoć zapadnih saveznika.
Sirijski građanski rat imao je dalekosežne lokalne i međunarodne posljedice. Jedan je od najdužih i najsmrtonosnijih ratova 21. vijeka, s više stotina hiljada poginulih, ranjenih i raseljenih. Šteta prouzročena ratnim razaranjima broji se u stotinama milijardi USD, teško su stradali brojni gradovi, a došlo je i do kulturocida odnosno uništavanja drevne i islamske kulturne baštine, naročito u Palmiri i Alepu. Rat je doveo do velikih regionalnih i globalnih tenzija hladnoratovskog tipa, prouzročio je izbjegličko-migrantsku krizu u Evropi, te seriju terorističkih napada po zapadnoevropskim, ruskim, iranskim i turskim gradovima.