Seizmički talas
From Wikipedia, the free encyclopedia
Seizmički talas je talas koji putuje kroz Zemlju ili neko drugo elastično telo kao posledica zemljotresa, eksplozije, ili nekog drugog procesa koji deluje na telo tako što mu saopštava mehaničku silu. Seizmičke talase neprekidno izazivaju i stalni udari morskih talasa (ove pojave su poznate kao mikroseizmi), kao i vetar. Seizmičke talase proučavaju seizmolozi, a na osnovu zapisa seizmografa ili geofona.
Brzina prostiranja seizmičkih talasa zavisi od gustine i elastičnosti sredine kroz koju prolaze. Raspon brzina je od 3—8 km/s, u Zemljinoj kori, do 13 km/s u dubljim delovima mantla.
Kao posledica zemljotresa nastaju različiti tipovi seizmičkih talasa različitih brzina. Svaki od ovih tipova stiže u seizmološku stanicu u određeno vreme nakon zemljotresa, što se koristi za razvijanje metoda za proračun udaljenosti hipocentra od stanice. U geofizici se odbijanje i prelamanje seizmičkih talasa u Zemljinoj unutrašnjosti koristi za određivanje strukture poluprostora.