Sei donne per l'assassino
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sei donne per l'assassino (sh. Šest žena za ubicu), poznat i po engleskom naslovu Blood and Black Lace (sh. Krv i crna svila) u međunarodnoj distribuciji, je italijansko-francusko-zapadnonjemački filmski triler snimljen 1964. u režiji Marija Bave, poznat kao prvi "pravi" giallo film, odnosno kao jedno od najuticajnijih ostvarenja u historiji žanra.
Sei donne per l'assassino (Six Femmes pour l'assassin) (Blutige Seide) | |
---|---|
![]() scena iz filma | |
Režija | Mario Bava |
Scenario |
|
Uloge |
|
Muzika | Carlo Rustichelli[1] |
Fotografija | Ubaldo Terzano[1] |
Montaža | Mario Serandrei[1] |
Studio |
|
Datum(i) premijere | 14. 3. 1964 (1964-03-14) (Italija)
|
Trajanje | 89 min. |
Zemlja | |
Jezik | italijanski |
Budžet | 150.000 $ (preračunato) |
Bruto prihod | 123,000.000 ITL (Italija) |
Glavni likovi filma su vlasnica modnog salona (čiji lik tumači Eva Bartok) i njen ljubavnik (čiji lik tumači Cameron Mitchell) koji ga koriste kao paravan za krijumčarenje kokaina. Radnja prikazuje kako manekenke zaposlene u salonu postaju žrtvom maskiranog ubice čiji je cilj pronaći dnevnik jedne od njih sa kompromitirajućim detaljima.
Bava je prethodne godine snimio crno-bijeli film La ragazza che sapeva troppo, koji se zbog sličnosti teme i stila ponekad naziva prvim giallo filmom. U slučaju Sei donne je, međutim, koristio ne samo film u boji, nego je i scenario, koji je u svom originalnom obliku imao rutinski i konvencionalni kriminalistički whodunnit zaplet iskoristio kao priliku za film gdje naglasak nije toliko na pronalaženju ubice koliko u prikazu načina na koji se vrše ubistva. Pri tome su se koristile tehnike stvaranja napetosti koje su film žanrovski približile hororu, ali i izuzetna maštovitost, odnosno dotada rijetko viđana brutalnost likvidacija. Te su scene snimane za manirističkom preciznošću i vještinom, te se Sei donne često navodi kao jedan od najboljih Bavinih filmova. Bava je također, prepoznavši eksploatacijske potencijale, koristio i priliku da u filmu prikazuje što više oskudno odjevenih žena, a što je uključivalo i pojedine scene ubistava. Time je stvorio mješavinu erotike i eksplicitnog nasilja, koja će postati jedna od bitnih odrednica ne samo giallo žanra, nego i kasnijeg slasher filma u Hollywoodu.