Rat za špansko naslijeđe
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rat za špansko nasleđe (1701–1714) je bio sukob velikih razmera koji je izbio u Evropi nakon smrti poslednjeg španskog kralja iz dinastije Habzburg, Karlosa II. Karlos II je za svog naslednika odredio Filipa, vojvodu od Anžua – unuka francuskog kralja Luja XIV – koji je na kraju i postao Filip V od Španije. Ratni sukob se sporo razvijao a glavni uzrok je bila želja Leopolda I Habzburškog da zaštiti prava svoje dinastije na španski presto. Kako je Lujeva ekspanzionistička politika postajala sve agresivnija i druge evropske države (pre svega Engleska i Ujedinjene provincije) stale su na austrijsku stranu da bi sprečile preterano jačanje Francuske.[6] Druge države priključivale su se koaliciji protiv Francuske i Španije da bi dobile nove teritorije ili zaštitile postojeće posede. Tokom ovog rata oko 400.000 ljudi je izgubilo život.[7] Rat nije vođen samo u Evropi već i u Severnoj Americi gde je bio poznat kao Rat kraljice Ane. U ratu su učestvovali i španski gusari i korsari sa obala oko Kariba (Florida, Meksiko, Centralna Amerika i severna obala Južne Amerike).
Rat za špansko nasleđe | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
U bici u zalivu Vigo engleska i holandska flota potopile su Flotu Indija i pritom zaplenile srebro u vrednosti od blizu milion funti sterlinga | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sveto rimsko carstvo * Austrija * Pruska * Kneževina Hanover Kraljevstvo Engleska (1701-1706) Kraljevstvo Škotska (1701-1706) Kraljevstvo Velika Britanija[1] (1706-1714) Nizozemska republika Kraljevina Portugalija Vojvodstvo Savoja Drugi[2] |
Kraljevina Francuska Španija Kneževina Bavarska Drugi[3] | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Eugen Savojski Ludvig Badenski grof Štarhemberg vojvoda od Molboroa Markiz Ruvinji |
vojvoda od Vilara | ||||||
Snaga | |||||||
232 000[4] | Francuska 373 000[5] |
Rat je trajao preko deset godina, i obeležile su ga vojskovođe kao što su vojvoda od Vilara i vojvoda od Bervika na francuskoj strani, vojvoda od Molboroa na engleskoj strani i princ Eugen Savojski na austrijskoj strani. Rat je završen sporazumima u Utrehtu (1713) i Raštatu (1714). Rezultat ovog rata je bio dolazak dinastije Burbona na španski presto u liku Filipa V, koji se međutim, odrekao prava nasledstva francuske krune kako bi se izbegla mogućnost ujedinjenja Francuske i Španije. Austrija je dobila najveći deo španskih teritorija u Italiji i Nizozemskoj. Posledica je bila kraj francuske hegemonije na evropskom kopnu a ideja o ravnoteži sila je postala osnova međunarodnog poretka sporazumom u Utrehtu.[8]