Priča o udovičinom novčiću
From Wikipedia, the free encyclopedia
Priča o udovičinom novčiću je kratka Isusova priča o ženi koja je ubacila najmanju kovanicu u kutiju za priloge, nakon njegove besede u jerusalimskom hramu.
Priča je zabeležena u novozavetnim jevanđeljima po Marku (12:41-44) i Luki (21:1-4). Jevanđelje po Marku precizira da je žena ubacila dve lepte, u vrednosti jednog kodranta, najmanje rimske kovanice.[1]