![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/40/E_major_%2528C_sharp_minor%2529.png/640px-E_major_%2528C_sharp_minor%2529.png&w=640&q=50)
Predznaci uz ključ
From Wikipedia, the free encyclopedia
U muzičkoj notaciji, stalni predznaci ili predznaci uz ključ ili armatura (fr. , engl. , ital. armatura, nem. Vorzeichen)[1] su niz povisilica ili snizilica koje se postavljaju na linijski sistem i koje određuju koje note treba da se sviraju za jedan polustepen više ili niže.[2]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/40/E_major_%28C_sharp_minor%29.png/640px-E_major_%28C_sharp_minor%29.png)
Stalni predznaci se koriste da bi se izbeglo pisanje mnogo povisilica ili snizilica ispred nota. Svaki dur i mol ima svoj/e stalni/e predznak/e koji povišava/ju ili snižava/ju notu/e u njemu. Stalni predznaci se odnose na istoimene tonove u svim oktavama.
Pišu se odmah posle ključa, na početku linijskog sistema, iako mogu da se pojave i u drugim delovima kompozicije, posebno nakon dvostruke taktice ili završnice. Dejstvo napisanih stalnih predznaka traje kroz komad ili stav sve dok se izričito ne "otkaže" drugom armaturom.[3] Rečeno pokazuje sledeći primer:
Ako se na početku komada nalazi jedna snizilica, svaka nota ha u komadu, u bilo kojoj oktavi, će se svirati kao sniženo ha (hes ili be), sve dok se ispred nje ne stavi neki akcidental. Pogledaj sledeći primer u kome se u prvom taktu snižena nota ha razrešava, da bi u drugom taktu armatura ponovo važila, na šta podseća snizilica u zagradi (tzv. sigurnosni predznak):