From Wikipedia, the free encyclopedia
Predsednički izbori u SAD 2016., zakazani za utorak, 8. novembra 2016. godine, biće 58. četvorogodišnji američki predsednički izbori. Birači će birati novog predsednika i potpredsednika kroz Izborni kolegijum. 22. amandman u Ustavu SAD sprečava aktuelnog predsednika Baraka Obamu da se kandiduje za treći mandat.
Serija predsedinčkih primarnih izbora će se održati od 1. februara do juna 2016. godine u svim saveznim državama, Distriktu Kolumbiji i američkim teritorijama. Ovaj proces predlaganja je takođe indirektni izbor, gde birači glasaju za delegate za imenovanje kandidata iz neke političke partije na konvencijama, koji biraju predsedničkog kandidata svoje stranke.
Član 2 Ustava SAD predviđa da lica koja budu izabrana i služila kao američki predsednik, moraju biti rođeni građani Sjedinjenih Država, imati najmanje 35 godina i biti stanovnik Sjedinjenih Država najmanje 14 godina. Kandidati za predsednika obično traže imenovanje jedne od političkih partija u Sjedinjenim Državama, koje budu osmislile svoj načina (kroz primarne izbore) da izaberu najboljeg kandidata svoje partije. Primarnii izbori su uglavnom indirektni, u kojima birači biraju delegate koji obećavaju da će podržati određenog kandidata. Opšti izbori u novembru su direktni izbori, gde se glasa za članove Izbornog kolegijuma, koji za uzvrat direktno biraju predsednika i potpredsednika.
Aktuelni predsednik Barak Obama, demokrata i bivši senator iz Ilinoisa, nema pravo da traži reizbor na treći mandat zbog ograničenja u 22. amandmanu; njegov mandat ističe 20. januara 2017. godine. Na izborima 2008. godine, Obama je izabran za predsednika pobedivši republikanskog kandidata Džona Mekejna, senatora iz Arizone.[1][2] Na izborima 2016. godine biraće se, ukoliko predsednik Obama i potpredsednik Džo Bajden odsluže do kraja mandata, 45. predsednik i 48. potpredsednik Sjedinjenih Država.
U izborima održanim 2010. godine, Demokratska stranka pretrpela je značajne gubitke u Kongresu: Republikanci dobijaju 63 mesta u Predstavničkom domu i šest mandata u Senatu. Džon Boener postaje 53. predsednik Predstavničkog doma. Obama postaje prvi predsednik u poslednjih 16 godina koji gubi Predstavnički dom u prvoj polovini svog mandata.[3]
Na predsedničkim izborima 2012. godine, aktuelni predsednik Barak Obama je pobedio bivšeg guvernera Masačusetsa Mita Romnija sa 332 glasa od 538, sa 61,7%.[4] U međuvremenu, republikanci su zadržali većinu u Predstavničkom domu uprkos manjim gubicima, dok su demokrate povećale svoju većinu u Senatu.[2]
Spekulacija o izborima 2016. godine, počela je odmah nakon izbora.[5] Istog dana, Politiko je izdao članak predviđajući Hilari Klinton i Džeba Buša kao potencijalne kandidate na predsedničkim izborima 2016, dok je Njujork Tajms predvideo Krisa Kristija i Kori Bukera kao potencijalne kandidate.[6][7]
Na izborima održanim 2014. godine, na biralište je izašlo najmanje glasača u poslednjih 70 godina: samo 34,4% građana sa pravom glasa.[8] Kao rezultat izbora, republikanci zadržavaju kontrolu nad Predstavničkim domom i povećavaju većinu najveću od 1928. godine.[9] Republikanci takođe dobijaju većinu u Senatu i preuzimaju Kongres.[9] Što se tiče guvernera, republikanci dobijaju još dva guvernera i kontrolišu 31 namesništvo.[10]
Bivša državna sekretarka Hilari Klinton, koja je služila u Senatu i bila 42. Prva dama Sjedinjenih Država, postala je prvi veliki demokrata koji je objavio kandidaturu za predsednika 12. aprila 2015. godine putem video poruke.[11] Iako nacionalne ankete iz 2015. ukazuju da je ona apsolutni favorit za demokratsku predsedničku nominaciju 2016. godine, ona se suočila sa Bernijem Sandersom, senatorom iz Vermonta.[12] Sanders postaje drugi kandidaat objavom kandidature za demokratsku nominaciju 30. aprila 2015. godine.[13] Ankete iz septembra 2015. ukazuju da se razlika između Klintonove i Sandersa smanjuje.[12][14][15] Bivši guverner Merilenda Martim O`Mali 30. maja 2015. postaje treći kandidat koji ulazi u trku.[16] Linkoln Ćajfi, bivši nezavisni guverner i republikanski senator iz Roud Ajlanda najavljuje svoju kandidaturu 3. juna 2015. godine.[17][18] Bivši guverner Virdžinije Džim Veb najavljuje svoju kandidaturu 2. jula 2015. godine.[19] Profesor prava na Harvardu, Lavrencije Lesig objavljuje svoju kandidaturu 6. septembra 2015. godine.[20] 20. oktobra, Džim Veb najavljuje povlačenje iz demokratske kampanje i razmatra nezavisnu kampanju.[21] Bivši senator iz Delavera i aktuelni potpredsednik Sjedinjenih Država, Džo Bajden 21. oktobra odlučuje da se neće kandidovati i time prekida višemesečna predviđanja njegove kandidature.[22][23] Linkoln Ćajfi povlači se 23. oktobra, navodeći da se nada "okončanju beskrajnih ratova i početku nove ere za SAD."[24] Lavrencije Lesig povukao se 2. novembra.[25] U veoma uskoj trci, Hilari Klinton pobeđuje na kokusima u Ajovi 1. februara 2016. godine za manje od jednog procenta; Martin O`Mali povukao se iz kampanje. Berni Sanders osvaja Nju Hempšir sa 60% glasova u odosu na Klintonovu sa 38%. U Nevadi, Hilari Klinton pobeđuje sa 53% u odnosu na Sandersa sa 48%.[26] Sekretarka Klinton pobeđuje na ključnim izborima u Južnoj Karolini 27. februara sa nešto više od 73% glasova.[27] 1. marta, jedanaest država glasalo je na "Super utorku"; Klintonova je odnela pobede u: Alabami, Arkanzasu, Džordžiji, Masačusetsu, Tenesiju, Teksasu i Virdžiniji, osvojivši 504 delegata, dok je Sanders pobedio u Koloradu, Minesoti, Oklahomi i Vermontu i osvoio je 340 delegata.
Kandidat Demokratske stranke. | |||||||||||||||||||||||||||||
Hilari Klinton | |||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
67. Američka državna sekretarka (2009–2013) | |||||||||||||||||||||||||||||
Kampanja | |||||||||||||||||||||||||||||
[28][29][30] |
Američki senator iz Teksasa Ted Kruz postao je prvi veliki kandidat republikanske stranke na predsedničkim izborima 2016. godine, objavivši svoju kandidaturu 23. marta 2015. godine.[36][37] Senator iz Kentakija Rand Pol postao je sledeći kandidat koji je kandidaturu objavio 7. aprila 2015. godine.[38] Senator sa Floride Marko Rubio objavljuje kandidaturu 13. aprila[39][40] a poslovna žena Karli Fjorina 4. maja 2015. godine.[41] Bivši guverner Arkanzasa i predsednički kandidat 2008. godine, Majk Hakabi kandiduje se sledeći dan.[42] Predsednički kandidat 2012. godine i bivši senator iz Pensilvanije Rik Santorum objavljuje svoju kandidaturu 27. maja 2015. godine.[43] 28. maja kandidaturu objavljuje bivši guverner Njujorka Džordž Pataki.[44] Lindzi Grejem, senator iz Južne Karoline, svoju predsedničku kampanju je pokrenuo 1. juna.[45] Bivši guverner Teksasa Rik Peri, koji je vodio na izborima 2012, saopštio je 4. juna da se ponovo kandiduje.[46] Bivši guverner Floride, Džeb Buš, pridružio se republikanskim predsedničkim kandidatima 15. juna.[47] Američki biznismen i TV voditelj rijalitija Donald Tramp kandidovao se 16. juna.[48] Bobi Džindal, odlazeći guverner Luizijane, objavio je svoju kandidaturu 24. juna.[49] Guverner Nju Džerzija Kris Kristi kandidovao se 30. juna.[50] Guverner Viskonsina Skot Volker objavljuje svoju kandidaturu 13. jula.[51] Guverner Ohaja Džon Kejsik ulazi u predsedničku trku 21. jula.[52] Bivši guverner Virdžinije Džim Gilmor bio je poslednji republikanski kandidat koji je ušao u predsedničku trku, što je učinio 30. jula 2015. godine.[53]
11. septembra 2015. godine, Rik Peri povukao se iz trke. Skot Volker povlači se 21. septembra, Bobi Džindal odlazi 17. novembra, Lindzi Grejem odustaje 21. decembra, Džordž Pataki povukao se 29. decembra a Majk Hakabi izlazi 1. februara. Rik Santorum i Rand Pol suspenduju svoje kampanje 3. februara 2016. godine.
Ted Kruz je 1. februara osvojio ajovski kokus, ostavivši za sobom Donalda Trampa na drugom a Marka Rubija na trećem mestu. Tramp je osvojio sve ostale izbore u februaru: Nju Hempšir, Južnu Karolinu i Nevadu. Kris Kristi i Karli Fjorina povukli su se 10. februara zato što nisu osvojili mnogo glasova na izborima u Ajovi i Nju Hempširu. Džim Gilmor se povukao 12. februara.[54] Džeb Buš se povlači 20. februara jer je dobio veoma malu podršku u Ajovi i Južnoj Karolini. 1. marta 11 država je glasalo na tzv. "Super utorku". Dok je senator Rubio ostvario svoju prvu pobedu u Minesoti i senator Kruz u Aljasci, Oklahomi i rodnom Teksasu; Donald Tramp izlazi kao pobednik u: Alabami, Arkanzasu, Džordžiji, Masačusetsu, Tenesiju, Vermontu i Virdžiniji, osvojivši 237 delegata te noći, postaje favorit za republikansku nominaciju. Ben Karson je suspendovao svoju kampanju 4. marta jer je loše prošao na "Super utorku".[55][56] 6. marta, Kruz osvaja Kanzas i Mejn a Tramp Luizijanu i Kentaki. Rubio osvaja Portoriko 6. marta. 8. marta, Tramp je osvojio Mičigen, Misisipi i Havaje, dok Kruz osvaja Ajdaho. Nakon poraza u svojoj rodnoj državi Florodi, Marko Rubio suspenduje svoju kampanju 15. marta.
Kandidat Republikanske stranke. | |||||||||||||||||||||||||||||
Donald Tramp | |||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Direktor Tramp organizacije (1971–trenutno) | |||||||||||||||||||||||||||||
Kampanja | |||||||||||||||||||||||||||||
[57][58][59] |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.