Period Proljeća i Jeseni
From Wikipedia, the free encyclopedia
Period Proljeća i Jeseni (kineski: ; pinyin: Chūnqiū Shídài) je bio period u kineskoj historiji koji otprilike odgovara prvoj polovice Istočne dinastije Zhou (od druge polovice 8. vijeka pne. do prve polovice 5. vijeka pne.). Ime mu dolazi od Anala Proljeća i Jeseni, ljetopisa države Lu od 722. pne. do 481. pne., koja se tradicionalno pripisuje Konfuciju.
![]() |
Ovaj članak sadrži kineski tekst. Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova. |
Karakteristika Kine u doba Proljeća i Jeseni je bila ta da se njome vladalo kroz feudalni sistem. Kralevi dinastije Zhou su držali nominalnu vlast nad tzv. Kraljevskom Domenom, smještenom oko njihove prijestolnice (suvremeni Luoyang), te dijelili lena širom Kine stotinama nasljednih plemića (Zhuhou 諸侯), potomcima članova drevnog klana Zhou, potomcima suradnika osnivača dinastije ili lokalnim velmožama. Najvažniji feudalni kneževi (kasnije poznati kao dvanaest prinčeva, 十二諸侯) redovno su se sastajali i tamo raspravljali o važnim pitanjima kao što su vojni pohodi protiv stranih naroda ili plemića koji su se o njih ogriješili. Za vrijeme tih sastanaka bi se ponekad jedan od prinčeva postao hegemon (伯 and then 霸), i stekao pravo da zapovijeda vojskama svih feudalnih država.
Kako je to razdoblje išlo, veće države su ili gutale ili vazalima pravili manje. Do 6. vijeka pne. većina malih država je nestala a Kinom je dominiralo nekoliko velikih i moćnih kneževina. Neke od južnih država, kao Chu i Wu, proglasila su nezavisnost od Zhoua. Počinjali su ratovi kako bi se obračunalo s nekim od tih država (Wu i Yue). U državi Jin su se, pak, šest moćnih porodica borile za nadmoć te je niz građanskih ratova doveo do komadanja Jin na tri manje države početkom 5. vijeka pne.
Do tog doba se nadzor kraljeva Zhoua nad feudalnim kneževima bitno smanjio, feudalni sistem se raspao te je počeo Period Zaraćenih država.