Pāṇini
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šablon:Infobox writer
Pāṇini (IAST: Pāṇini, Dēvanāgarī: ; što je patronimsko ime koje znači "potomak Paṇija") bio je drevni indijski Sanskrit gramatičar iz Gandhare (Kandhahar) u suvremenom Afganistanu (živio oko 4. vijeka pne.[1][2]).
Poznat je po svojoj Sanskrit gramatici, posebno po formulaciji 3.959 pravila [2] sanskrit morfologije u gramatici poznatih kao Ashtadhyayi (što znači "osam poglavlja"), a što predstavlja temeljni tekst Vedange, pomoćne naučne discipline u vedskoj religiji.
Ashtadhyayi je jedna od najstarijih gramatika sanskrita, iako se poziva na ranije tekstove kao Unadisutra, Dhatupatha i Ganapatha [2]. To je najstarije poznato djelo opisne lingvistike, generativne lingvistike i zajedno s djelom svojih prethodnika (Nirukta, Nighantu, Pratishakyas) stoji na samom početku historije lingvistike.
Pāṇinijeva temekljita i naučna teorija gramatike se konvencionalno uzima kao kraj perioda Vedskog sanskrita te uvođenje klasičnog sanskrita.