Osački jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Osački jezik, danas izumrli, bio je jedan od italskih dijalekata kojim su govorili drevni Osci. Taj je jezik s umbrijskim, marsijskim i drugim dijalektima činio osačko-umbrijsku jezičku grupu u okviru italskih jezika, a govorio se u južnim i centralnim oblastima drevne Italije.[2]
Osački jezik | |
---|---|
Države | drevna Italija: Samnij, Kampanija, Lukanija, Kalabrija i Picenum |
Regije | južna i centralna Italija |
Broj govornika | izumro u 1. veku pne. |
Jezična porodica |
|
Pismo | staroitalsko pismo |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-3 | osc |
Osačkim jezikom govorili su Samniti,[3] Aurunci (Auzonci) i Sidicini, od kojih su se ova poslednja dva plemena često označavala zajedničkim nazivom "Osci". Osački jezik deo je osačko-umbrijske porodice (ili sabelske, kako se takođe naziva) i uključuje tri varijante (herničku, marucinsku i pelignijsku) koje su poznate po natpisima koje su iza sebe ostavili Hernici, Marucini i Peligni, manja plemena istočnih oblasti centralne Italije. Osački se govorio otprilike u periodu između 500. i 100. pne.[4]