Oksid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Oksid je opšti naziv za svako neorgansko hemijsko jedinjenje, u kome se javlja hemijska veza između kiseonika i nekog drugog elementa.
Oksidi imaju međusobno veoma različite hemijske i fizičke osobine, koje zavise od elektronegativnosti elementa koji se jedini sa kiseonikom: od skoro nereaktivnih čvrstih supstancija sa veoma visokim temperaturama topljenja (npr. oksid volframa), preko umereno reaktivnih tečnosti (npr. voda), do veoma reaktivnih gasova (npr. azot suboksid).
Oksidi takođe mogu imati i osobine koje idu od pskxoioikepeikiselih do baznih. Tako postoje:
- kiseli oksidi- npr. ugljen dioksid ili Sumpor(VI) oksid, koji reaguju sa bazama i vodom
- oksidi sa kiselim osobinama - npr. silicijum oksid, reaguju sa jakim bazama ali ne i sa vodom
- bazni oksidi- npr. oksidi metala IA i IIA grupe, reaguju sa kiselinama i vodom
- oksidi sa baznim osobinama - npr. mangan monoksid ili hrom monoksid, reaguju sa kiselinama ali ne i sa vodom
- amfoterni oksidi - npr. aluminijum(III) oksid, ne reaguju sa vodom ali reaguju i sa kiselinama i sa bazama
- neutralni oksidi- npr. ugljen monoksid, ne reaguju sa vodom, kiselinama ni bazama.
Sem oksida postoje i: