Odnos esencije i egzistencije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Odnos esencije i egzistencije je tema koja je dominirala srednjovekovnom filozofijom. Srednjovekovna filozofija je esenciju uglavnom metafizički razdvajala od egzistencije. Najčešće je egzistencija bila zavisna od esencije, koja je od Boga. Egzistencija se poimala kao ostvarena esencija neke stvari.