Ningen Isu

"Čovjek stolica" (人間椅子, Ningen Isu^?) je kratka priča japanskog pisca i kritičara Edogawe Ranpa. Izdana je u književnom časopisu Kuraku, u izdanju od listopada 1925., te predstavlja jedno od Ranpovih najpoznatijih djela. Ova priča korištena je kao podloga za prve dvije epizode animea Ranpo Kitan: Game of Laplace iz 2015. godine.

Ningen Isu 人間椅子
Autor(i)	Edogawa Ranpo
Naslov prijevoda	Čovjek stolica
Država	Japan
Jezik	japanski jezik
Žanr(ovi)	kriminalistički, horor
Izdavač	Kuraku
Datum izdanja	listopad 1925.

Likovi

• Yoshiko (佳子, Yoshiko^?) je mlada i poznata japanska spisateljica, supruga političkog dužnosnika. Na dnevnoj bazi, Yoshiko dobiva pisma mladih autora koja sadrže primjere njihovih radova koje treba ocijeniti. Jednog dana, dobije jedno jako čudno pismo.
• "Ja" (私, "Ja"^?) je neimenovani pošiljatelj čudnog pisma koje dobiva Yoshiko. On je samoprozvani majstor u izradi sofa i stolica, a za sebe tvrdi kako je ružan, ako ne i fizički deformiran na neki način. U svom pismu, prizna sve zločine koje je počinio. Ipak, u drugom pismu otkriva kako je on zapravi mladi autor te kako je prvo pismo rukopis njegove kratke priče.

Radnja

Nakon što otprati supruga na pisao, mlada spisateljica po imenu Yoshiko krene čitati pisma koja dobiva od drugih mladih autora. To su najčešće pisma koja sadrže primjere njihovih djela koja treba ocijeniti. Ipak, jedna velika koverta sadrži drugačije pismo.

Autor pisma ne navodi svoje ime, a u pismu priznaje zločine koje je počinio. Tvrdi kako nema ni obitelji ni prijatelja, te da je "neopisivo ružan". On izrađuje stolice i voli svoj posao, kao i stolice koje izradi, idući toliko daleko da tvrdi da prema nekima osjeća neraskidivu povezanost.

Jednoga dana, nakon što je završio luksuznu sofu za lobi jednoga hotela, shvatio je kako je to njegovo remek-djelo. Ne želeći se rastati od svog djela, unutrašnjost sofe preoblikovao je tako da u nju može stati jedan čovjek. U unutrašnjost sofe je spakirao dovoljno hrane i pića za nekoliko dana. Nakon što je svom šegrtu naredio da organizira prijevoz sofe, ušao je unutra. Sofu prenose u hotel.

Tokom sljedećih dana, ostajao bi u sofi tokom jutra i popodneva. U tom periodu, jedini oblik interakcije kog je imao bio je onaj s ljudima koji bi sjeli na sofu. Najčešće su to bili bogati gosti. S redovitim gostima je postao jako prisan. Tvrdi kako ljude može identificirati samo na temelju njihove mase i oblika tijela, kao i njihovih mirisa. Priznaje i to da se nerijetko zaljubio u žene koje bi sjele na sofu. Svoje tijelo je namještao tako da im bude ugodnije, uživajući u komentarima o izvanrednoj udobnosti i luksuzu sofe.

S druge strane, noću bi izlazio iz sofe i bavio se kriminalnim aktivnostima. Noću, kada je lobi zatvoren, a gosti spavaju, on izađe iz sofe i pokrade sobe gostiju u hotelu. Tvrdi kako je tim aktivnostima osigurao veliku količinu novca te kako je svoj boravak od par dana produžio na par mjeseci.

Nakon nekoliko mjeseci života u sofi, saznao je kako je hotel promijenio upravitelja. Nova uprava zahtijevala je skromniji izgled i estetiku primjerenu Japanu, a sve to kako bi hotel izgledao manje luksuzno. Sofa je završila na aukciji i premještena u dom jednog političkog dužnosnika. U ovom dijelu pisma, on priznaje kako se zaljubio u suprugu tog političara. Ona je ljubiteljica književnosti tako da često čita na sofi. S tom je ženom postao prisan kao ni sa kojom dotad. Kako je sofa sada u privatnom vlasništvu, on posjeduje intimno znanje o vlasniku.

Počinje, detaljno, opisivati ženu, njezin dom i njezina supruga. Na kraju priznaje da je žena o kojoj govori ona. Na kraju pisma, autor moli Yoshiko da mu dopusti da ju upozna. Pristanak može obznaniti tako da ostavi maramicu na vazi pored prozora. U strahu, Yoshiko skoči sa sofe i otrči na drugi kraj kuće. Dok razmišlja o situaciji, njezina sluškinja joj donosi pismo. Autor pisma je isti onaj izrađivač stolica. U tom pismu, autor joj govori kako je prethodno pismo samo rukopis njegova djela, temeljen isključivo na mašti i znanju da je Yoshiko nedavno kupila tu sofu. Nakon toga, zamoli za njezin odgovor. U posljednjem redu pisma, navodi kako priču planira nazvati "Čovjek stolica".