Nebeski koordinatni sistemi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nebeski koordinatni sistemi su koordinatni sistemi koji se koriste za opisivanje položaja astronomskih objekata na nebeskoj sferi. Razvijen je veći broj nebeskih koordinatnih sistema, a koristi se uvijek onaj najpogodniji za opisivanje datog objekta ili pojave.[1] Ovi koordinatni sistemi se po pravilu zasnivaju na sfernom koordinatnom sistemu, a međusobno se razlikuju po koordinatnom početku i pravcima u kojima su usmjerene osi. Prema položaju koordinatnog početka se mogu podjeliti na:[2]
- topocentrične — s centrom u promatraču,
- geocentrične — s centrom u centru Zemlje,
- selenocentrične — s centrom u centru Mjeseca,
- planetocentrične — s centrom u nekoj od planeta (mora biti određena pri definiranju koordinatnog sistema),
- heliocentrične — s centrom u centru Sunca i
- baricentrične — s centrom u centru mase Sunčevog sistema.