Pomazanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pomazanje ili krizma (grčki: χρισμα hrizma – ulje, mast, mazanje) je antički obred prilikom koga je sveto ulje mazano na glavu novom kralju ili prvosvešteniku.[1]
Kraljevi Izraela i veliki sveštenici primali su pomazanje uljem kao znak nove službe, nakon čega su sticali zvanje pomazanika (1 S 10.1; Lv 8.12). Pomazanje je u početku bilo isključiva privilegija jevrejskih sveštenika. Samuilo proširuje upotrebu ulja i na hebrejske vladare pomazavši Saula i Davida. Sve od Mojsija do proroka Samuila, sveto ulje je koristilo isključivo sveštenstvo da primi „otkrivenje od Boga“. Bilo je strogo zabranjeno da se slobodno pravi i koristi jer „ono je sveto i vi ćete ga smatrati za sveto“. Za kršenje zabrane sledila je najteža kazna: „Ko načini takvo ulje ili namaže njim nekoga, taj će se istrebiti iz naroda svoga“.(Izlazak 30:33)
Pomazanik (hebrejski: מָשִׁיחַ mašijah/mesija, grčki: hristos) je osoba pomazana svetim uljem. U širem značenju to je onaj koga je Bog izabrao za određenu misiju (Lk 4.18). U tom smislu je naziv korišćen (izuzetno) čak i za jednog stranca kao što je persijski kralj Kir (Iz 45.1). Rani hrišćani su, za razliku od ostalih Jevreja, smatrali Isusa pomazanikom, odakle i naziv Hristos, odnosno Mesija.