![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/53/MilankovitchCyclesOrbitandCores.png/640px-MilankovitchCyclesOrbitandCores.png&w=640&q=50)
Milankovićevi ciklusi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Milankovićevi ciklusi su teorija koja opisuje kolektivne klimatske učinke promjena u gibanju Zemlje. Imenovani su po građevinaru i matematičaru Milutinu Milankoviću. Konkretno, radi se o matematičkoj teoriji koja povezuje klimatske promjene s promjenama u ekscentričnosti orbite, nagibom osi i precesijom.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/53/MilankovitchCyclesOrbitandCores.png/640px-MilankovitchCyclesOrbitandCores.png)
— ε je nagnutost osi.
— e je ekscentričnost orbite.
— ϖ je longituda perihela.
— e sin(ϖ) je indeks precesije koji zajedno s nagnutošću osi kontrolira sezonski ciklus insolacije.
—
— Benthic forams i — Vostok ice core prikazuju kretanje globalne razine mora i temperature u prošlosti, dobiveno iz dva nezavisna izvora: oceanskog sedimenta, odnosno Antarktičkog leda.
— Vertikalna siva crta prikazuje trenutno stanje (2000. godina)
Zemljinoj osi za puni ciklus precesije treba oko 26.000 godina. Istovremeno eliptična orbita također rotira u ciklusu koji traje 23.000 godina. Također, kut između zemlijine osi rotacije i normale na orbitalnu ravninu oscilira između 22,1 do 24.5° s periodom 41.000 godina. Trenutno taj kut iznosi 23,44° i opada.