Međuslavenski jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Međuslovenski ili međuslavenski jezik (medžuslovjansky/меджусловјанскы u međuslovenskom) je tzv. zonalno konstruisani jezik, stvoren 2006. grupom jezikoslovaca iz različitih zemalja na osnovu svih slovenskih jezika. Uloga međuslovenskog ogledava se u olakšavanju komunikacije između predstavnika različitih slovenskih naroda, ali isto tako u pomaganju pripadnicima stranih naroda, koji ne govore nijedan slovenski jezik, pri komunikaciji sa Slovenima. Za ove, međuslovenski bi mogao biti dobra osnova za učenje bilo kojega drugog slovenskoga jezika. Ipak, njegov glavni cilj je biti razumljiv govornicima slovenskih jezika bez prethodnog učenja ovog jezika.[2]
međuslovenski jezik | ||
---|---|---|
medžuslovjansky jezyk | ||
Zastava međuslovenskog jezika | ||
Stvoritelj | Vojtěch Merunka i Jan van Steenbergen | |
Upotreba | Pomoćni jezik, namenjen za komunikaciju među ili sa slovenskim jezicima | |
Broj govornika | 7000 (2020)[1] | |
Kategorija (svrha) | planski jezici
| |
Sistem pisanja | latinica i ćirilica | |
Jezički kodovi | ||
ISO 639-1 | nema | |
ISO 639-2 | art | |
ISO 639-3 | isv | |
Pažnja: Ova strana možda sadrži IPA fonetske simbole u unikodu. |
Međuslovenski jezik je matematička sredina svih slovenskih jezika, odnosno modernizirana verzija staroslovenskog jezika. Dakle, i gramatika i rječnik se zasnivaju na sličnostima i zajedničkim osobinama svih jezika slovenske skupine. Za razliku od slovija, shematskog jezika čija se gramatika zasniva na principu esperanta, međuslovenski je prirodan jezik koji izbjegava svaki umjetni element. Jezik može da koristi latinično i ćirilično pismo.
Najstariju gramatiku međuslovenskog jezika napisao je hrvatski svećenik Juraj Križanić u 17. stoljeću pod naslovom Gramatíčno izkâzanje ob rúskom jezíku. Trenutno se međuslovenski dijeli na dva glavna narječja: slovianski i novoslovenski. Govori ga oko 7000 ljudi kao drugim jezikom.[3]