![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e9/Muzej_banji%25C4%258Dkog_logora.jpg/640px-Muzej_banji%25C4%258Dkog_logora.jpg&w=640&q=50)
Koncentracijski logor Banjica
From Wikipedia, the free encyclopedia
Logor na Banjici (zvanično Logor Dedinje) je bio najveći koncentracioni logor na području okupirane Srbije i jedno od centralnih mesta u sistemu represije na Balkanu tokom Drugog svetskog rata.[1]
Banjički logor | |
---|---|
| |
Pod kontrolom | ![]() |
Upravnik | Svetozar Vujković |
Banjički logor su osnovali nemački okupatori na samom početku ustanka u Srbiji, jula 1941. Logor na Banjici je bio namenjen srpskim ustanicima i svima koji su na bilo koji način pružali otpor nemačkoj okupaciji Srbije.[2]
Kroz logor je tokom četiri ratne godine, do zatvaranja u oktobru 1944 godine, prošlo oko 30.000 zatočenika. Većina su bili pripadnici i simpatizeri Narodnooslobodilačkog pokreta.[2] Pored toga, u banjički logor su masovno odvođeni Jevreji i Romi.[3] U logorskim knjigama su sačuvani poimenični podaci o 23.637 logoraša.[1] Kako logorska administracija nije precizno vođena i mnogi zatočenici i zatočenice nikada nisu registrovani, tačan broj ljudi koji su prošli kroz Banjicu do danas nije utvrđen.[1]
Banjica je bio sabirni i egzekucijski logor. Logor je imao dvije sekcije u kojoj je jedna bila u nadležnosti Srpske policije, dok je drugi dio bio u nadležnosti Gestapoa. Mnogi zatvorenici iz Banjice su prebačeni u druge koncentracijske i radne logore koje su Nijemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Europi. Mnogi drugi su ubijeni u Banjici, Jajincima i drugim stratištima. Glavno stratište je bilo strelište u Jajincima.
Konačan broj žrtava nije poznat usled uništavanja dokaza.[3] U logorskim knjigama su sačuvani podaci o ubistvu 4.286 muškaraca, žena i dece. Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je utvrdila da je do aprila 1944. ubijeno 8.756 banjičkih logoraša.[1]
Banjički logor je proglašen za spomenik kulture 1984. godine.[4]