Krstareća raketa
From Wikipedia, the free encyclopedia
Krstareća raketa je vođena letelica sa velikom količinom eksploziva u bojevoj glavi, a pogonjena je sa motorom. Koristi se za uništavanje ciljeva na kopnu i moru. Projektovana je sa ugrađenom velikom bojevim glavom u svojoj strukturi trupa, sa velikim je doletom i visokom preciznošću pogađanja. Moderne krstareće rakete mogu da se kreću nadzvučnim ili visokim podzvučnih brzinama, sa autonomnom navigacijom i upravljanjem, i može da leti na putanji izuzetno male visine. Navigacija se uglavnom obavlja kroz kombinaciju inercijalnog navigacionog sistema, sistema za praćenje terena (engl. ) („TERCOM“), prepoznavanje slike ciljnog područja (okoline), GPS, a delimično i uz podršku radara sa antenom sa prorezima. Napredna tehnologija, razvijana za vođene rakete i navođene bombe, kasnije je primenjena u najsavremenijoj aplikaciji kod modernih krstarećih raketa.
Pogon je obično dvoprotočni turbomlazni motor, ili nabojnomlazni motor, ponekad je čak i raketni motor, za brze protiv brodske rakete.
Razlikuju se od bespilotnih letelica (BPL), pošto se koriste jednokratno i to samo kao oružje, a ne višekratno u raznim namenama. Kod krstareće rakete, celina tela uređaji i bojeva glava se zajedno „potroše“ (unište) u misiji. Od balističke rakete se razlikuje, tako što ima stalni pogon i upravljanje tokom celog leta. Sa aerodinamičkog aspekta ima uzgonsku podršku od ugrađenih krila, za razliku od strateške i taktičke rakete zemlje-zemlja.
Predak krstareće rakete je nemački projekat V-1 (leteća bomba), iz perioda Drugog svetskog rata. Napredak u elektronskoj, senzorskoj i računarskoj tehnologije su doprineli povećanoj efikasnosti i pouzdanosti izvršenja zadatka sa savremenom krstarećom raketom. Vazduhoplovni princip projektovanja je omogućio raketi da se sa njom autonomno upravlja u toku leta, za razliku od vazduhoplova, ona nema stajne organe već se lansira.
Lansiranje krstareće rakete može biti sa podmornice, broda, aviona ili zemljišta, a leti nisko na visini od 15 do 100 metara iz razloga da se teško otkriva i prati sa protivničkim radarom. Takođe, se teško detektuje sa IC senzorom, zbog niske toplotne emisije. Masovno je korišćena u lokalnim sukobima i ratovima. Prema raspoloživim podacima, najviše ih je lansirano pri NATO bombardovanju SRJ, ukupno oko 1.000 primeraka.[1]
U 2011. godini, procenjeno je da jedna krstareća raketa Tomahavk košta 830.000 $ (500.000 £ ).[2]