Krimska kriza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Krimska kriza (rus. Крымский кризис, ukr. Кримська криза, ktat. Qırım krizisı) je izraz kojim se opisuju politička i diplomatska zbivanja vezana uz zbivanja na ukrajinskom poluotoku Krimu za vrijeme i neposredno nakon Ukrajinske revolucije 2014. godine, a koja su rezultirala njegovim de facto pripajanjem Ruskoj Federaciji, odnosno sporom između Rusije i Ukrajine, s obzirom da ukrajinske vlasti formalno i dalje Krim smatraju integralnim dijelom ukrajinske teritorije.
Kriza je izbila nedugo nakon što je, poslije krvavih sukoba u Kijevu na kojima se bio zahtjevao početak pristupa Ukrajine Evropskoj uniji, svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik Viktor Janukovič i postavljena nova, pro-evropska i pro-zapadna vlada na čelu sa premijerom Arsenom Jacenjukom. Novu vladu, međutim, nije priznala susjedna Rusija, koja ju je proglasila "pučističkom", ali ni vlasti tadašnje Autonomne Republike Krim, koristeći, između ostalog, kao povod i njenu odluku da se ukine prije nekoliko godina doneseni zakon koji je dozvoljavao upotrebu ruskog kao službenog jezika na područjima gdje Rusi (kao na Krimu) čine značajan dio stanovništva. 26. februara su aerodrome, vladine zgrade i druge objekte na Krimu počele zauzimati neidentificirane naoružane grupe, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o lokalnoj miliciji, dok se u ostatku Ukrajine i na Zapadu vjerovalo da je riječ o pripadnicima ruskih oružanih snaga. Dva dana kasnije je Vrhovni sovjet Krima smijenio dotadašnjeg premijera Anatolija Mohiljova sa Sergejem Aksjonovom, čiji je kabinet odmah otpočeo pripreme za Referendum o statusu Krima, odnosno priključenje Rusiji; 11. marta se toj inicijativi službeno priključilo i Gradsko vijeće Sevastopolja (koji je u Ukrajini bio administrativno odvojen od ostatka Krima). Referendum je proveden 16. marta, i na njemu se 97 % stanovnika izjasnilo za odvajanje od Ukrajine i pripajanje Rusiji. Sljedećeg dana je formirana Republika Krim, koja je 18. marta potpisala sporazum o pripajanju sa Rusijom. On je službeno ratificiran u Moskvi 21. marta, te Rusija otada Krim smatra dijelom svoje teritorije. Ukrajinska vlada nije priznala rezultate referenduma, a njegove učinke proglasila ništavim, pri čemu su joj diplomatsku podršku pružili SAD i EU. Na samom Krimu, s izuzetkom Simferopoljskog incidenta nije bilo većih sukoba niti nasilja, s obzirom da je najveći dio pripadnika na Krimu stacioniranih ukrajinskih oružanih snaga prešao na rusku stranu ili se predao bez borbe. Usprkos toga, događaji na Krimu su izazvali veliku pažnju i zabrinutost, jer predstavljaju prvi slučaj u evropskoj historiji nakon drugog svjetskog rata da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom aneksije teritorija; vjeruje se da bi takav presedan mogao dovesti do sličnih kriza i eskalacije nasilja u drugim dijelovima svijeta, a već sada je izazvao najdublju krizu u odnosima Rusije i zapadnih sila od završetka hladnog rata.