Kraljevina Istočna Anglija, također poznata i kao Kraljevstvo Istočnih Angla (staroengleski: , latinski: ), bilo je anglosakonsko kraljevstvo čija se teritorija prostirala na današnjim engleskim grofovijama Norfolk i Suffolk. Ime je dobilo po Anglima, drevnom germanskom narodu koji se na tom području naselio još sredinom 5. vijeka. Prvi atestirani vladar je Wuffa, po kome je ime dobila dinastija Wuffingas. Njoj je pripadao kralj Raedwald pod čijom je vlašću Istočna Anglija u 7. vijeku ojačala u odnosu na druga anglosaksonska kraljevstva, te Sigeberth pod čijom se vlašću kraljevstvo pokrstilo. U kasnijim je godinama kraljevstvo oslabilo, postavši vazalom susjedne Mercije i Kraljevine Wessex. Njenom slabljenju su kasnije dosta doprinijeli i Vikinzi, odnosno Danci koji su njome vladali od 879. do 917. kada ih je porazio Edward Stariji te područje Istočne Anglije pripojio Kraljevini Engleskoj.