Kršćanski mučenici
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kršćanski mučenik (od grčkog μάρτυς martys - svjedok) je naziv za osobu koja je ubijena zbog svoje kršćanske vjere, i to kamenovanjem, razapinjanjem, spaljivanjem na lomači ili nekom drugom metodom mučenja ili pogubljenja.
U samim počecima kršćanstva izraz martyr (svedok ili "mučenik") se koristio za apostole.[1] Kako su kršćani kasnije postajali metom progona, izraz se počeo koristiti za sve koji su trpili poteškoće zbog svoje vjere.[1] Na kraju se počeo koristiti isključivo za one kršćane koji su zbog svoje vjere bili ubijeni.[1] Rani kršćanski period prije Konstantina I se smatra "klasičnim" dobom mučeništva.[1]
Hrišćani su u Rimskoj državi često postajali meta policijske akcije. Za one koji su se našli u takvom položaju izbor je bio jednostavan: ili da govore otvoreno, izlažući se hapšenju, mučenju, formalnosti besmislenog suđenja, izgnanstvu i smrti, ili da ćute i spasu se. One koji su otvoreno govorili njihovi drugovi u veri poštovali su kao »ispovednike«, a samo one koji su u stvari izdržali sve, do smrti, smatrali su »svedocima« (martyres).[2] Mučenička smrt se u Crkvi smatrala "krštenjem u krvi," odnosno čišćenjem od grijeha istovjetnim krštenjem u vodi.[1]
Ali nisu svi hrišćani dobrovoljno prihvatali mučeništvo. Mnogi su, u trenutku odluke, izabrali suprotno rešenje. Neki su mučeništvo smatrali budalastim, traćenjem ljudskog života, i zato protivnim Božjoj volji. Tvrdili su da je »Hrist, pošto je umro za nas, bio ubijen da mi ne bismo bili ubijani«.[3]