Kozaci
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kozaci (rus. казаки, ukr. козаки, polj. kozacy) su nastali kao zajednice slobodnih vojnika-konjanika. Pojavili su se u 15. veku u stepama južne Rusije, kao odbrana od upada azijskih nomada. Činili su ih ruski i ukrajinski seljaci i izvestan broj tatarskih prebega. Do 18. veka bili su delimično nezavisni od Ruskog carstva, a posle toga su služili kao konjica. U carskoj Rusiji su bili oslobođeni plaćanja poreza, ali su zato uvek bili spremni za polazak u rat. Njihovi predvodnici su se zvali atamani ili hetmani.
Najviše Kozaka je živelo u oblastima oko reka Ural, Don i Dnjepar. Po regionu u kome su živeli, razlikujemo: ukrajinske, donske, uralske, kubanske, zaporoške, sibirske i druge kozake. Uralski i orenburški kozaci su odigrali ključnu ulogu u kolonizovanju Sibira.