Koncentracijski logor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Koncentracijski logor (njem. Konzentrationslager, KZ) je naziv za razne zatočeničke logore nacističke Njemačke i njezinih saveznika za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali pogotovu za logore smrti u kojima je ubijeno više hiljada ljudi i sproveden holokaust. Iako je sam izraz korišten i prije pojave nacističkog režima, opisujuči sabirne logore, u današnjici se zbog surovosti i razmjera nacističkih zločina gotovo isključivo koristi u spomenutom kontekstu.
Na području bivše Jugoslavije je ustaška vlast po uzoru na njemačke naciste koristila izraz "Sabirni logor" za ime svojih koncentracijskih logora.
Obični zatočenički logori se koriste za zatvaranje političkih protivnika režima, pripadnika pojedinih etničkih ili religijskih skupina, te nepoželjnog civilnog stanovništva. Takvi logori stvaraju se uglavnom tijekom ratova. Zatvorenici u njima bivaju zatočeni bez sudskih procesa, najčešće na osnovi političkih, vjerskih, kao i nacionalnih kriterija.
Koncentracijski logori se izdvajaju po tome da prvenstveno služe ciljanom ponižavanju, mrcvarenju, mučenju i/ili uništavanju istih skupina iako često imaju i sekundarnu namjenu kao radni logor.