Kolektivni ugovor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kolektivni ugovori su vrsta ugovora koji proizvode pravna dejstva za sva lica koja pripadaju određenoj grupi (kolektivu ili nekoj organizaciji) koja je ugovor zaključila. Pravno dejstvo ovih ugovora prostire se i na one članove grupe koji nisu dali svoju saglasnost ili su postali članovi te grupe kasnije, posle zaključenja ugovora. Za nastanak ugovora dovoljno je da je saglasnost za zaključenje ugovora dala većina članova te grupe. Ovi ugovori uglavnom sadrže samo opšte odredbe kojima se reguliše odgovarajući pravni odnos ili opšte uslove pod kojima će ubuduće članovi te grupe imati da zaključe svoje individualne ugovore.
Kolektivni ugovor o radu je najtipičniji primer. Međutim, on je izdvojen iz građanskog prava čineći sa ostalim institutima predmet proučavanja posebne grane prava – radnog prava.
Drugi primer je prinudno poravnanje više poverilaca. Kolektivni karakter prinudnog poravnanja ogleda se u činjenici da on proizvodi pravna dejstva za sve poverioce istog dužnika, pa i za one koji su bili protiv poravnanja, ako su u manjini. Poravnanje se smatra prihvaćenim ako za njega glasaju poverioci čija potraživanja čine više od polovine ukupnog potraživanja onih poverilaca koji imaju prvo glasa.
Tu je i ugovor o osiguranju života svih članova kolektiva čija je delatnost povezana s izrazitijom mogućošću rizika (radnici u rudniku).