Klasična muzika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Klasična muzika podrazumijeva zapadnoevropsku klasičnu muziku. Ako krenemo u širinu, onda ćemo vidjeti da u Americi i Africi muzicira se primitivno. Na sjeveru Afrike međutim, kao i u arapskom djelu zapadne Azije preovladava orijentalna muzika, u kojoj preživljava i muzika Izraelaca. Postoji japanska, kineska i indijska klasična muzika, ali pod pojmom klasična muzika podrazumijeva se muzika zapadne Evrope nastala od perioda srednjeg vijeka (trubadura i truvera) do danas. Stari narodi također su primitivno muzicirali.
Procvat u zapadnoj evropi donijele su 2 stvari: uvođenje orgulja u crkvenu službu, i pojava trubadura i truvera – putujućih muzikanata koji su se prvo javili u sjevernoj Francuskoj (Flandriji), odnosno području današnje Belgije. Trubaduri su putovali Evropom i zabavljali svijet. Postojala je i Bizantska muzika koja je najezdom turaka preseljena na zapad i doprinijela je renesansi.
Pojava inkvizicije i crkvena kontrola spriječilo je širenje trubadura, tako što je njihova muzika kao tjelesna proganjana i zabranjivana. Ono što je preživjelo, to je crkvena muzika renesanse u kojoj se pojavljuju prvi stvarni kompozitori.
Renesansa u muzici prvo se javila na području današnje Belgije (Franko-flamanski majstori). Muzikanti s tog područja proširili su muziku na područje Italije. Nadalje klasična muzika se širila na Francusku i područje današnje Njemačke.
Klasična muzika bila je osnovni zamajac ukupne renesanse i sveukupnog razvoja zapadnog društva onda i danas. Francuski dvor, Bečki dvor, Njemački carevi i sva zapadna carstva uzdignuli su se upravo zahvaljujući klasičnoj muzici. Kompozitori su bili veoma traženi i od svjetovne vlasti i od crkve.
Svjetovna tematika počela se javljati u baroku, kroz klasicizam i kulminaciju doživljava u romantizmu, dok sakralna muzika paralelno opada.
Popularna definicija klasične muzike je predstavlja kao antitezu popularne (zabavne) i narodne muzike (tradicijske muzike).