Kamen iz Rosette

Kamen iz Rosette je kamen koji je omogućio dešifriranje pisma antičkog Egipta, a otkriven je 15. srpnja 1799. pokraj gradića Rosette (današnji Rašid), smještenog u Delti Nila 40-tak milja od Aleksandrije.

Prilikom radova na rekonstrukciji stare tvrđave, koje su izvodili pripadnici Napoleonovog ekspedicionog korpusa (spremajući se za napad britanskih i turskih snaga) u tom području, kapetan Pierre Bouchard vidio je crnu bazaltnu ploču. Zapazio je da ploča sadrži 3 sekcije, a svaka od njih bila je ispisana drugim pismom. Ubrzo je shvatio važnost svog otkrića i poslao tu ploču u Kairo učenjacima koje je Napoleon poveo sa svojom ekspedicijom. Oni su izradili prepise tekstova koje su vidjeli na ploči i to je kasnije omogućilo prodiranje u tajne egipatskog pisma hijeroglifa. To je pismo stoljećima bilo tajna, unatoč pokušajima mnogih da proniknu u nju. Dvije godine kasnije, francuska vojska u Egiptu je poražena i predala se, a svi pronađeni antikviteti u posjedu Francuza (uključujući i kamen iz Rosette) morali su biti predani Britancima. Danas je originalni kamen iz Rosette u British Museumu u Londonu.

Važnost kamena

Sadržaj teksta na kamenu iz Rosette ima malen značaj, ali kamen je izuzetno važan jer je na vrhu ispisano nekih 14 linija (redaka) hijeroglifa, u sredini 32 linije demotskog pisma, a na dnu 54 linije grčkog pisma. Premda su naučnici gotovo odmah po otkriću kamena preveli ispis na grčkom, ostalo nisu mogli razumjeti.

Dio kamena ispisan hijeroglifima

Međutim, 1808. godine mladi francuski naučnik i lingvist Jean-François Champollion (u dobi od 18 godina) započeo je istraživati natpise s kopije kamena iz Rosette i pismo drevnih Egipćana u naporu da dešifrira misteriozne hijeroglife. Dugo vremena nije bilo rezultata, a onda je pretpostavio da sva tri teksta (na tri različita pisma) imaju isti sadržaj. To se pokazalo ispravnim zaključkom, a s obzirom da je grčki jezik bio dobro poznat, klupko se polako počelo odmotavati. Četrnaest godina kasnije (1822.) Champollion je potvrdio da su neki hijeroglifi bili fonogrami (fonetski ili zvučni), a drugi opet piktogrami (slikovni). U 1824. godini on objavljuje svoju znamenitu knjigu egipatskih hijeroglifa, u kojoj je ustvrdio osnovne temelje kompleksnog sistema hijeroglifskog pisanja.

Bilo je to otkriće - da egipatsko hijeroglifsko pismo primjenjuje kombinacije ideograma i fonetskih znakova - koje je omogućilo proboj u prijevod tog pisma. Konačno, ta sposobnost otvorila je vrata spoznaje kompletne povijesti antičkog Egipta i rađanje nove znanstvene discipline - egiptologije.

Kamen iz Rosette na Wikimedijinoj ostavi