Japodska odjeća i nakit
From Wikipedia, the free encyclopedia
Japodska odjeća i nakit poznati su na temelju arheološkog materijala i podataka dobivenih mnogim istraživanjima.
Područje kontinentalne klime s oštrim i dugim zimama, na kojem su živjeli Japodi, zahtijevalo je odjeću izrađenu od punijih i toplijih materijala kao što su vuna, koža ili krzno, čije je učvršćivanje zahtijevalo metalne predmete poput masivnih fibula i kopči za pojaseve. Zbog organskog porijekla materijala, takva se odjeća nije sačuvala pa o njihovom izgledu možemo se samo nagađati. U tome pomažu antropomorfni likovni prikazi kakvi se nalaze kod bronzanih privjesaka ili motiva sa kamenih objekata iz nalazišta u dolini Une. Trakasti privjesci iz 7. st. p.n.e. prikazuju ženske likove u dugačkim haljinama (košuljama) stisnutima u pasu, sa zvonoliko proširenim donjim dijelom, a kod nekih je prikazana obuća koja podsjeća na svojevrsne čizme. Proširenja na gornjem dijelu ovih figura sugeriraju prekrivanje glave kapama, oglavljima ili sličnim predmetima.[1]
Osnova ženske nošnje bila je platnena zvonolika haljina. U struku je bila stegnuta kožnim pojasom s metalnom kopčom i alkama. Na alke pojasa mogao se objesiti nožić i druge sitne stvari. Ako je bilo hladno, dodavao se vuneni ogrtač. Ova odjeća nije imala ni zatvarača ni dugmeta.
Japodski nakit, pogotovo kompleti nakita u grobovima, prilično je težak, posebno u periodu od osmog do petog vijeka p.n.e., sav je odisao grubom, varvarskom snagom.[2]