Inhumacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Inhumacija (lat. humus — zemlja, tlo) podrazumeva ukopavanje ljudskog tela u tlo u relativno intaktnom obliku. Ovo je najstariji i najrasprostranjeniji način sahranjivanja, koji se sreće od praistorijskih zajednica do danas. Često se upotrebljava i sinonim skeletno sahranjivanje, koji nije preterno precizan, jer može asocirati na sekundarno sahranjivanje dekarniranog skeleta.
Položaj tela može biti različit:
- opruženo na leđima
- položeno sa licem prema tlu
- položeno na bok
- u sedećem položaju
- u zgrčenom (fetalnom) položaju
U istorijskim i praistorijskim kulturama svaka etnička zajednica je imala specifičan način sahranjivanja, preko kojih se danas tumače odlike religije i kulture. Ležeći položaj kod primarnog sarhanjivanja i bojenje kostiju kod sekundarnog predstavljaju želju za životom (ideja da pokojnik spava ili je obojen u crveno, boju koja je simbol života).