Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom je razdoblje Hrvatske povijesti koje počinje 1102. godine krunidbom mađarskog kralja Kolomana za kralja Hrvatske, a završava 1. januara 1527. godine kada je hrvatski sabor izabrao Ferdinanda Habsburga za kralja Hrvatske. Nakon 1527. Hrvatska i Mađarska će i dalje nastaviti živjeti u uniji, ali politička situacija će biti drastično promjenjena.
Tijekom razdoblja personalne unije Kraljevina Hrvatska je zadržala pravo na vlastitu vojsku, parlament, izbor kralja, a donesena je zabrana naseljavanja Mađara južno od rijeke Save. Hrvatsko plemstvo ovog razdoblja se feudalizira i nestaju stare strukture hrvatskog plemstva županijskog ustrojstva a javlja se novi oblik sa sudskom, upravnom i gospodarstvenom ovlasti. Mađarski kraljevi su imenovali hrvatskog bana, dijelili su donacije vlastelinima, potvrđivali zakone donesene na hrvatskom i slavonskom saboru i zapovijedali hrvatskom vojskom. Hrvatski ban je imao obvezu upravljanja administracijom, sudstvom, financijama i predvodio je hrvatsku vojsku u ratovima. Hrvatski parlament je zadržao pravi izbora kralja tako da će tijekom 4 stoljeća izabrati nekoliko puta kraljeve različite od mađarskih što će dovesti do rata. Pojedine su se obitelji, zahvaljujući slabljenju središnje vlasti krajem 13 i početkom 14. stoljeća osilile tako da su uspjele ostvariti jak politički utjecaj, npr. krčki i blagajski knezovi, bribirski Šubići, cetinjski Nepolići, omiški Kačići, krbavski Kurjakovići i drugi.