Habsburška Monarhija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Habsburška Monarhija (njem. Habsburgermonarchie), nekad i Austrijska Monarhija (njem. Österreichische Monarchie) ili Dunavska Monarhija (njem. Donaumonarchie), naziv je koji se odnosi na područja kojima je vladala austrijska grana dinastije Habsburg, a potom, od 1745. do 1918., i nasljednici iz dinastije Habsburg-Lothringen. Glavni grad bio je Beč (od 1583. do 1611. Prag). Monarhija se od 1804. do 1867. nazivala Austrijsko Carstvo, a od 1867. do 1918. Austro-Ugarska. U prethodnim razdobljima nije imala službenog zajedničkog naziva, nego je bila riječ o većem broju zemalja koje je ujedinjavala osoba vladara.
Habsburška Monarhija svoje početke nalazila je oko dvorca Habsburg u današnjoj Švicarskoj, a kasnije se razvila oko habsburških nasljednih zemalja (uglavnom današnja Austrija i Slovenija), koje su Habsburzi stekli od 1278. Monarhija je narasla uz pomoć ženidbi i ratova, a osobito je polet doživjela nakon Maksimilijana I, Karla V i Ferdinanda I koji je izabran i kraljem Češke i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Od tog trenutka vladari Habsburške Monarhije ponekad su izravno vladali i polovicom Europe.