Građanski rat u Vizantiji (1341–1347)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Građanski rat u Vizantiji 1341–1347 (poznat i kao Drugi građanski rat Paleologa)[1] naziv je za sukob koji je izbio nakon smrti Andronika III Paleologa oko starateljstva nad njegovim devetogodišnjim naslednikom Jovanom V Paleologom. U središtu sukoba nalazili su se, s jedne strane, Andronikov veliki domestik Jovan Kantakuzin i, s druge, Andronikova udovica Ana, carigradski patrijarh Jovan XIV Kalekas te veliki vojvoda Aleksije Apokavk. Rat je podelio vizantijsko društvo po klasnim linijama, tako da je aristokratija podržavala Kantakuzina, dok su donji i srednji slojevi svoju podršku dali carskom namesništvu. U manjoj meri sukob je dobio i verski karakter, budući da je u to doba isihastički spor dobio na zamahu, a poštovanje mistične doktrine isihazma često je izjednačavano s podrškom Kantakuzinu.
Građanski rat u Vizantiji 1341–1347 | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Vizantija i okolne zemlje uoči građanskog rata, 1340. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Jovan V Paleolog Namesništvo: Ana Savojska |
Jovan VI Kantakuzin Saveznici: Srbija (1342–1343) Emirat Ajdina (1342/3–1345) Otomanski emirat (1345–1347) Emirat Saruhana | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Aleksije Apokavk Dušan Nemanjić Preljub Ivan Aleksandar Momčilo (1344–1345) |
Jovan VI Kantakuzin Manojlo Kantakuzin Jovan Anđeo Dušan Nemanjić Hrelja Umur Beg Orhan |
Kao najbliži prijatelj cara Andronika III, Kantakuzin je postao namesnik maloletnog Jovana V nakon careve smrti u junu 1341. Dok je Kantakuzin bio odsutan iz Carigrada u septembru iste godine državnim udarom Aleksija Apokavka i patrijarha Jovana XIV osigurana je podrška carici Ani i postavljeno novo namesništvo. Kao odgovor na to, Kantakuzinova vojska i pristalice proglasili su ga za savladara u oktobru, a ubrzo je izbio i oružani sukob.
Tokom prvih godina rata prevladale su snage novog namesništva. Na valu nekoliko anti-aristokratskih ustanaka, pre svega ustanka zilota u Solunu, većina gradova u Trakiji i Makedoniji došla je pod kontrolu namesništva. Međutim, uz pomoć susednih vladara, Dušana Nemanjića iz Srbije, i Umur Bega iz Ajdinskog bejlika u Maloj Aziji, Kantakuzin je preokrenuo stanje na terenu. Do 1345. godine, uprkos Dušanovom prebegu na suprotnu stranu i povlačenju Umur Bega, Kantakuzin je zadržao prednost uz pomoć Orhana, sultana Osmanlijskog emirata. Juna 1345. godine ubijen je veliki vojvoda Aleksije Apokavk, glavni namesnik, što je zadalo namesništvu težak udarac. Kantakuzin je formalno krunisan za cara u Adrijanopolju 1346. godine, a u Carigrad je ušao 3. februara 1347. Po sporazumu, trebalo je da vlada deset godina kao "stariji" car i regent Jovana V, dok dečak ne postane punoletan i zavlada zajedno sa njim. Uprkos ovoj privremenoj pobedi, naknadni nastavak građanskog rata (1352–1357) primorao je Jovana VI Kantakuzina da abdicira, povuče se i postane monah 1354. godine.
Građanski rat u Vizantiji doveo je Turke u Evropu, Vizantiju do propasti, a Srbiju do vrhunca njene moći.[2] Posledice dugotrajnog sukoba bile su katastrofalne za Romejsko carstvo. Sedam godina ratovanja, prisustvo pljačkaških vojski, društvena previranja i pojava crne smrti devastirali su Vizantiju i sveli je na krnju državu. Sukob je takođe omogućio Dušanu Nemanjiću da privremeno osvoji Albaniju, Epir i najveći deo Makedonije, gde je uspostavio Srpsko carstvo. Bugarsko carstvo je takođe steklo teritorije severno od reke Marice.