Grčki alfabet
From Wikipedia, the free encyclopedia
Grčki alfabet (grč. Ελληνικό αλφάβητο) je skup dvadeset i četiri slova koja su korišćena za zapisivanje grčkog jezika još od poznog 9. ili ranog 8. veka pre nove ere.[1][2] Izveden je iz ranijeg feničanskog alfabeta,[3] i bio je prvi alfabet u užem smislu tj. sistem pisanja koji koristi posebne simbole za svaki samoglasnik i suglasnik[4]. Najstarije je alfabetsko pismo koje je u neprekidnoj upotrebi do danas. Slova su takođe, počev od 2. veka pre nove ere, korišćena za predstavljanje grčkih cifara. Ćirilična azbuka i latinska abeceda su nastale na bazi grčkog alfabeta.[5] Pored toga što se koristi u pisanju grčkog jezika, kako drevnih tako i modernih oblika, grčko pismo u današnje vreme isto tako služi i kao izvor tehničkih simbola i oznaka u mnogim domenima matematike, nauke i drugih polja.
Ovaj članak ili jedan njegov dio nije preveden ili je samo djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni prevesti ga, pogledajte kako uređivati članak, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o standardima Wikipedije i srpskohrvatskog jezika. |
Grčki alfabet | |
---|---|
Generalno | |
Vrsta | Alfabet |
Jezici | Grčki |
Historija | |
Period | ~800. p. n. e. do sadašnjosti |
Klasifikacija | |
Porodica |
Egipatski hijeroglifi
|
Podsistemi | Gotski alfabet Glagoljica Ćirilica Koptski alfabet Jermenski alfabet Stari italički alfabet Latinica |
ISO 15924 | Grek |
Historija pisma |
---|
srednje brončano doba 19. – 15. v. pne.
|
meroitičko 3. v. pne. |
Geneologija |
U svojim klasičnim i modernim formama, alfabet ima 24 slova, uređena od alfa do omega. Kao i latinica i ćirilica, grčko pismo je imalo samo jednu formu svakog slova. U njemu je razvijena distinkcija veličine slova između male i velike forme paralelno sa latinskim tokom moderne ere.
Zvučne vrednosti i konvencionalne transkripcije za neka od slova se razlikuju između antičke i moderne grčke upotrebe, jer se izgovor grčkog znatno promenio između 5. veka p. n. e. i današnjice. Moderni i antički grčki koriste različite dijakritike. Tradicionalna ortografija, koja je korišćena za antički grčki i ponekad za moderni grčki, ima mnoštvo dijakritika, kao što su akcentne oznake za stavljanje naglaska (politonika), oznake disanja za prisustvo i odsustvo inicijalnog zvuka, i jotni podskripti za krajnji zvuk. U modernom grčkom spelovanju, ortografija je bila pojednostavljena do monotonskog sistema, koji koristi samo dva dijakritika: akutni naglasak i dijarezu.