From Wikipedia, the free encyclopedia
Fiziološki rastvor (engl. ) je 0,9% m/V rastvor natrijum hlorida u redestilovanoj sterilisanoj vodi.[1][2] Primarna upotreba mu je u medicini za intravenoznu hidrataciju dehidriranog pacijenta ili onog koji ne može normalnim putem da unosi tečnost.
Normalni fiziološki rastvor je nešto razređeniji od krvi u pogledu količine elektrolita. Međutim, konvencionalno se na normalni fiziološki rastvor gleda kao na izotoničan rastvor, što praktično znači da su osmotski pritisci krvi i fiziološkog rastvora jednaki. Do kraja precizno govoreći, međutim, potpuno izotoničan rastvor bio bi za oko 6‰ bogatiji natrijum hloridom (bio bi to 0,96% m/V rastvor). Osim što snabdeva pacijenta vodom na bezbedan način, fiziološki rastvor je i izvor natrijuma, izuzetno bitnog elektrolita u ljudskom telu kao i hlora. Ovo je naročito bitno kod pacijenata koji takođe ne mogu da uzimaju ni hranu. Nakon uspostavljanja hidriranosti kod pacijenta, kako se telo ne bi opterećivalo prevelikim količinima natrijuma, uglavnom se prelazi na neku drugu verziju fiziološkog rastvora (održavajuću)..[3]
Obično se količina natrijum hlorida smanjuje, ali kako je direktan unos velike količine hipotoničnog rastvora u krvotok opasan, to se nadomešćuje dodavanjem glukoze u rastvor što održava njegovu izotoničnost. Standard je da se za ovakve rastvore koristi glukoza monohidrat.
Uobičajene varijacije normalnog fiziološkog rastvora su:
Uobičajene dnevne količine fiziološkog rastvora koje se primenjuju zavise od opšteg stanja pacijenta i variraju između 1,5 - 3 litra.
Osim u intravenoznoj primeni, fiziološki rastvor se često koristi za ispiranje kontaktnih sočiva, u intranazalnim sprejevima, za inhalaciju i dr.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.