Fizička hemija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fizikalna kemija ili fizička hemija je nastala objedinjavanjem znanja iz fizike, kemije, termodinamike i kvantne mehanike da bi se opažene makroskopske pojave opisale na atomskom i molekulskom nivou, dakle, fizikalna kemija se bavi vezom između mikroskopskih i makroskopskih osobina materije. Npr., veličina molekula u tekućini se može odrediti na osnovu mjerenja njenog indeksa prelamanja i gustoće, ili na osnovu toplinskog kapaciteta i površinskog napona.[1]
Fizička hemija, za razliku od hemijske fizike, je predominantno (mada ne uvek) makroskopska ili supra-molekularna nauka. Većina principa na kojima je fizička hemija zasnovana su koncepti vezani za mase, pre nego za same molekularne/atomske strukture. Na primer, hemijska ravnoteža, i koloidi.
Neki od odnosa koje fizička hemija nastoji da reši uključuju efekte:
- Intermolekularnih sila koje proizvode fizička svojstva materijala (plastičnost,[2] zatezna čvrstoča[3], površinski napon[4] u tečnostima).
- Reakcione kinetike na brzinu reakcije.[5][6]
- Identiteta jona i električne provodnosti na materijale.
- Površinske hemije i elektrohemije membrana.[7]
- Interakcije jednog tela sa drugim u smislu količine toplote i rada, što je oblast termodinamike.[8]
- Transfera toplote između hemijskog sistema i njegovog okruženja tokom promene faze, ili tokom hemijske reakcije, to je oblast termohemije[9]
- Izučavanje koligativnih svojstva broja vrsta prisutnih u rastvoru.[10]
- Uspostavljanje korelacija između broja faza, broja komponenti i broja stepena slobode uz pomoć pravila faza.[11]
- Reakcije elektrohemijskih ćelija.