![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/15/FD_e_mu.jpg/640px-FD_e_mu.jpg&w=640&q=50)
Fermi-Diracova statistika
From Wikipedia, the free encyclopedia
U kvantnoj statističkoj fizici, Fermi-Diracova statistika opisuje distribuciju fermiona po energetskim stanjima, u stanju termodinamičke ravnoteže. Za razliku od klasične fizike i klasične statističke fizike, u ovom slučaju čestice se ponašaju tako da:
a) nije moguće razlučiti dva fermiona, to su indentične čestice
b) vrijedi Paulijev princip isključenja, prema kojemu se dva fermiona ne mogu istovremeno nalaziti u istom kvantnom stanju.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/15/FD_e_mu.jpg/320px-FD_e_mu.jpg)
Za Fermi-Diracovu statistiku, očekivani broj čestica koje se nalaze u stanju sa energijom
dan je kao:
gdje je:
broj čestica u stanju i
energija stanja i
je degeneracija stanja i (broj stanja sa energijom
),
kemijski potencijal, često nazvan Fermijeva energija
Boltzmannova konstanta
apsolutna temperatura
U slučaju kada je Fermijeva energija
i nema degeneracije, tj.
, funkcija se naziva Fermijeva funkcija:
Mnoštvo fermiona koji međusobno ne intereagiraju i slijede Fermi-Diracovu statistiku naziva se Fermionski plin.
Ova statistička distribucija uvedena je 1926.g. od strane Enrica Fermija i Paula A. M. Diraca. Vjerojatno najpoznatiji primjer primjene ove distribucije je opis vodljivih elektrona u metalu, koji je dao Arnold Sommerfeld 1927.g.