![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Feynmann_Diagram_Gluon_Radiation.svg/langsh-640px-Feynmann_Diagram_Gluon_Radiation.svg.png&w=640&q=50)
Feynmanov dijagram
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fajnmanovi dijagrami, u teorijskoj fizici, predstavljaju slikovne prikaze matematičkih izraza koji opisuju ponašanje subatomskih čestica. Shema je dobila ime po svom pronalazaču, američkom fizičaru Ričardu Fajnmanu, a prvi put je uvedena 1948. godine. Interakcija subatomskih čestica može biti kompleksna i teška za intuitivno razumijevanje. Fajnmanovi dijagrami daju jednostavnu vizualizaciju onog što bi inače bila tajanstvena i apstraktna formula. Kako Dejvid Kejzer piše, „od sredine dvadesetog vijeka, teorijski fizičari su se sve više okretali ovom alatu za pomoć u preduzimanju kritičnih kalkulacija”, a takođe i „Fajnmanovi dijagrami su revolucionisali skoro svaki aspekt teorijske fizike”.[1] Iako se dijagrami primarno primjenjuju na kvantnu teoriju polja, mogu se koristiti i u drugim poljima, kao što je teorija čvrstog stanja.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Feynmann_Diagram_Gluon_Radiation.svg/320px-Feynmann_Diagram_Gluon_Radiation.svg.png)
Fajnman je koristio interpretaciju pozitrona Ernsta Štekelberga kao da se radi o elektronu koji se kreće unazad u vremenu.[2] Prema tome, antičestice se na Fajnmanovim dijagramima prikazuju kao kretanje unazad po vremenskoj osi.
Izračunavanje amplitude vjerovatnoće u teorijskoj fizici čestica zahtijeva korišćenje prilično velikih i komplikovanih integrala sa velikim brojem promjenjivih. Ovi integrali imaju, međutim, pravilnu strukturu i mogu se grafički predstaviti kao Fajnmanovi dijagrami.
Fajnmanov dijagram je doprinos određene klase putanja čestica, koje se spajaju i razdvajaju, kako je opisano dijagramom. Preciznije i tehnički, Fajnmanov dijagram je grafički prikaz perturbativnog doprinosa tranzicionoj amplitudi ili korelacionoj funkciji kvantno mehaničke ili statističke teorije polja. U sklopu kanonske formulacije kvantne teorije polja, Fajnmanov dijagram predstavlja termin u Vikovoj ekspanziji perturbativne S-matrice. Alternativno, integralna formulacija kvantne teorije polja predstavlja tranzicionu amplitudu kao otežanu sumu svih mogućih istorija sistema od početnog do konačnog stanja, u smilsu ili čestica ili polja. Tada je tranziciona amplituda data kao matrični element S matrice između početnog i konačnog stanja kvantnog sistema.