Emil Jannings
From Wikipedia, the free encyclopedia
Emil Jannings (23. jul 1884 – 3. januar 1950) bio je njemački glumac i prvi dobitnik Oscara za najboljeg glumca. Njegova najpoznatija uloga je profesor u znamenitom njemačkom filmu Plavi anđeo iz 1930. godine.
Emil Jannings | |||
---|---|---|---|
Biografske informacije | |||
Rođenje | Theodor Friedrich Emil Janenz (1884-07-23)23. 7. 1884. Rorschach, Švicarska | ||
Smrt | 3. 1. 1950. (dob: 65) Strobl, Austrija | ||
Opus | |||
Djelatni period | 1914 - 1945 | ||
| |||
Rođen u Švicarskoj kao dijete majke Švicarke i oca Amerikanca, Jannings je filmsku slavu stekao glumeći u njemačkim filmovima, pri čemu se posebno istakla suradnja s F. W. Murnauom 1920-ih. Zahvaljujući njoj je postao svjetski poznati glumac, specijaliziran za uloge velikih historijskih ličnosti, odnosno osoba s autoritetom koje je sudbina spustila niz društvenu ljestvicu. Jannings je došao u Hollywood gdje je dobio Oscara.
Međutim, dolazak zvučnog filma je označio kraj njegove holivudske karijere, jer je publici bio odbojan Janningsov njemački akcent. Jannings se vratio u domovinu gdje je snimio Plavog anđela, a koji je kao svjetsku zvijezdu lansirao Marlene Dietrich.
Jannings je u Njemačkoj ostao nakon dolaska Hitlera na vlast, postavši bliski suradnik nacističkog režima i glumeći u nizu filmova koji su veličali njemačku historiju. Zbog toga je primao brojne pohvale od Josepha Goebbelsa. Nakon završetka drugog svjetskog rata i pada nacističkog režima, Jannings je postao predmetom denacifikacije. Stavljen je na crnu listu i zabranjeni su mu svi javni, odnosno glumački angažmani. Nekoliko godina kasnije je umro od raka.