Induktivnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električni induktivitet, induktivnost ili samoindukcija je pojava da promenljiva struja svojim magnetnim poljem stvara induciranu struju. Odnosno, induktivnost je sposobnost skladištenja energije u magnetnom polju.[1]
Elektromagnetizam |
Ključne stavke |
Elektricitet • Magnetizam |
Elektrostatika |
Magnetostatika |
Elektrodinamika |
Vakuum • Lorentzova sila • EMS • Elektromagnetska indukcija • Faradayjev zakon • Lenzov zakon • Struja pomaka • Maxwellove jednačine • EM polje • Elektromagnetna radijacija • Liénard-Wiechertov potencijal • Maxwellov tenzor • Vrtložne struje |
Električna mreža |
Električna provodljivost • Električni otpor • Kapacitivnost • Induktivnost • Impedanca • Resonantne šupljine • Talasovod |
Kovarijantna formulacija |
Elektromagnetni tenzor • EM tenzor napon-energija • Četiri-tok • Elektromagnetni četiri-potencijal |
Induktivnost (znak: L) fizikalna je veličina kojom se izražava odnos između magnetskog toka (Φ) obuhvaćenog (ulančenog) električnom strujom u nekom krugu i jakosti te struje (I):
Komponente pod nazivom induktivni kalemi (takođe zavojnica ili svitak) ugrađuju se u električna kola da bi se iskoristila induktivnost.[2] Kada kroz svitak protiče struja oko njega se stvara magnetno polje. Promenljiva struja stvara magnetno polje čiji intenzitet magnetne indukcije varira, što označava da se menja i fluks. Promena fluksa, prema Faradejevom zakonu označava i stvaranje inducirane elektromotorne sile, odnosno indukovane struje. Pri porastu struje EMS samoindukcije ima suprotan smjer,a pri smanjenju smjer EMS samoindukcije se poklapa sa smjerom struje.
Mjerna jedinica SI za induktivitet je henri (H).