Dušan Smiljanić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dušan Smiljanić je bosanskohercegovački arhitekta, koji je nakon Prvog svjetskog rata, prvi primijenio ideje Moderne arhitekture u graditeljstvu Bosne i Hercegovine.[1] Biografija Rođen u Trnovu 16. marta 1895. Maturirao je na "Velikoj realki" u Sarajevu 1914. godine. U tom vremenu je bio član "Mlade Bosne". Po završetku Prvog svjetskog rata upisao je Arhitektonski fakultet u Pragu, i diplomirao 1923. godine. Zaposlio se u srednjoj Tehničkoj školi u Sarajevu u kojoj je radio do 1926. godine. Njegovi učenici su bili kasnije značajni predstavnici moderne: braća Reuf i Muhamed Kadić, Jahiel Finci, Leon Kabiljo i drugi. Istovremeno se bavio i projektovanjem.
Godine 1926. Smiljanić je počeo raditi kao gradski arhitekta u Gradskoj upravi i za taj period su vezana njegova najznačajnija ostvarenja. U periodu 1929-35 bavio se poduzetništvom u oblasti građevinarstva, kada je izveo veći broj objekata širom BiH. U periodu 1935-39 otvorio je svoj projektantski biro.
Nakon 1945. godine vratio se u Sarajevo, gdje je 1949. godine izabran za profesora na tek osnovanom Arhitektonskom fakultetu. Umro je u Sarajevu 27. marta 1973. godine.